Hoću

Marko 1.40-45

Zakon je nalagao da ozdravljeni od gube, nakon svećenikova pregleda prinese žrtvu (Lev 13, 1-2.45-46 ss). Ako je riječ o bolesti koju i mi danas znamo pod tim imenom, tko zna je l’ se netko našao u prilici prinijeti žrtvu? Guba je neizliječiva bolest još i danas. No, postoji i mogućnost i da se radilo o nekoj drugoj kožnoj bolesti koju se zajedničkim imenom zvalo ‘guba’, pa je i izliječenje moglo biti popraćeno potrebnom žrtvom.

Ovo Isusovo ‘idi pokaži se njima za svjedočanstvo’ govori o tome da:

(1) nije bilo baš uobičajeno da se dogodi izliječenje od gube i,

(2) da je između Isusa i njihovog razumijevanja njegove sluzbe od samog početka postojao duboki jaz: ‘Evo ja činim to što činim, pođi sad s njima da vidimo što će reći, kako se postaviti!?’

Ovim nastavljamo i prošlonedjeljnu misao o dvojakom razumijevanju Boga: Bog knjige i Zakona (Bog religijskih vlasti) i Bog Otac koji hodi njihovim ulicama i u njihovim domovima prebiva (Isusov Bog). Jedan je Bog, ali ga različito razumijemo, doživljavamo, živimo. Tu je točka sukoba: oni su promovirali i čuvali ideju podložnosti Zakonu, a on povjerenje u Boga koga je nazivao Ocem i svoje učenike i sljedbenike ohrabrivao na isto. Drugim riječima, ovim ‘njima za svjedočanstvo’ Isus kao da pita: ‘U kakvog vi to Boga vjerujete?’ Bogu koji je dao neke propise o žrtvovanju koje se ionako nikad neće ostvariti (jer se nitko neće izliječiti) ili u Boga koji može iscijeliti?

U kakvog mi Boga vjerujemo? Što je utjecalo na našu sliku Boga? Kako bismo odgovorili na pitanje: ‘Kakav je Bog? Ili: ‘Tko je Bog?’

Nije to nevažno i usputno pitanje, jer ono je bilo u žiži nesporazuma i sukoba između Isusa i elite njegova vremena i zato je ključno i za nas. Tu se događa evanđelje! U odgovoru na to pitanje ležala je uspješnost Isusove službe. Što se kod nas mora promijeniti? Moramo li doživjeti obraćenje?

Faktori koji utječu na našu sliku Boga, o kojima moramo razmisliti:

– odgoj i okruženje u kojemu smo rasli u domu
– duhovna klima vjerničke zajednice koje je čovjek dio
– osobno iskustvo

Može li se promijeniti naše razumijevanje Boga? Što nas na to može ‘natjerati’? Boga se može doživljavati, a potom i živjeti, kao Boga knjige (pravila, zakona…) ali i kao Boga života koji s nama hoda ulicama i u našim domovima prebiva.

Isus nije hodao okolo sa svicima, već je Boga, milosrdnog Oca, nosio u srcu i živio ga s čovjekom i za čovjeka. I baš to je ‘natjeralo’ ljude da o Bogu počnu drugačije misliti, drugačije ga doživljavati i živjeti. Ljudi koji nas okružuju, ukoliko su ljudi Duha, su najbolji (smijem li reći jedini?) poticaj za promjenu naše slike o Bogu –> Crkva kao zajednica milosrđa. Ne, ljudi nikako ne mogu znati da postoji milosrdni Boga ukoliko to ne vide na licu Crkve.

Knjiga (svejedno SZ ili NZ) je svakako važna, ali ona nije cilj sama sebi, već je ona sredstvo, put upoznavanja Boga. Ona nam služi da upoznamo autora, a ne slova koja se u njoj nalaze. Isus je uspio baš u tome: i pismoznanci njegova doba i on sam imali su isti tekst u rukama: oni su u njemu vidjeli slova i propise, a on milosrdnoga Oca.

Guba je u Pismu i simbol grijeha. Čovjek ga se sam ne može osloboditi. Potreban mu je spasitelj. Bog kojeg je Isus propovijedao, bio je Bog koji i te kako i može i hoće očistiti, iscijeliti bolesnika: ‘Hoću, budi čist!’ To je Bog koji se dotiče gubavca iako propis kaže: ‘nikako’. Kao da imamo Boga koji je spreman prekršiti vlastita pravila ako je to na dobro čovjeka. To da se gubavce nije smjelo dodirivati i da su morali živjeti van kruga čistih i zdravih, bilo je za dobro zajednice kako se bolest ne bi proširila, ali gubavci sami su ostajali vazda bolesni. Upravo to Isus želi promijeniti: iscijeliti bolesnog pojedinca pa ni zajednica više nije u opasnosti. Uključi (dodirom) bolesnoga kako bi ozdravio. Isključeni ostaje vazda u tom stanju (Pavao Korinćanima: ‘vratite isključenoga da ga žalost ne satre’).

Bog je po Isusu mogao djelovati u ovome svijetu zato što je Isus bio čovjek molitve (Mk 1.35-39). Provodio je dovoljno vremena s Bogom pa je njegov duh bio ‘naštiman na božansku frekvenciju’. Da, preko takvog Čovjeka Bog može djelovati u ovome svijetu jer to je Čovjek koji čuje Božji glas, raspoznaje njegovu volju i postaje raspoložen vršiti ju. Danas nema ‘takvih čudesa’ zato što je malo ljudi molitve. Ne stignemo moliti. život je brz i ispunjen sadržajima koji nam odvlače pozornost. Ne ostavlja nam vremena za molitvu.

– Kako razumijemo, doživljavamo Boga? Tko je za mene Bog?
– Kako stojimo s molitvom?

Dobro je da na ta pitanja odgovor ne moramo dati sami. Ili preciznije, zajednica Božjega naroda je tu da nas ohrabri čak i onda kad su odgovori na ova pitanja ne-evanđeoski.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s