Obratite se!

Sažetak Isusova djelovanja u Marku 1.14-20 kaže govorio:

1. Ispunilo se vrijeme
2. Blizu je KB
3. Obratite se
4. Vjerujte u Radosnu vijest

Kako razumjeti ovaj tekst? Da njegovi čitatelji time ne bi previše razbijali glavu, Marko odmah konkretizira te Isusove riječi opisom prvih učenika koji su krenuli za Isusom: ostaviti su staro i krenuli za novim.

Prošle smo nedjelje, po prvi se put susrevši kao zajednica na ovome mjestu, bili potaknuti riječima iz knjige proroka Izaije, razmišljati o našoj budućnosti: ‘Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate?’ Da bi se to moglo dogoditi, da bismo se mogli slobodno okrenuti budućnosti, potrebno je, pogađate, baš ono što Isus traži od svojih slušatelja: ‘Obratiti se!’

U slučaju Petra, njegova brata i Zebedejevih sinova, pa i mom, ‘ostaviti staro’ značilo je baš ostaviti dosadašnju životnu preokupaciju: ribarenje. Umjesto riba, za njih je ta novina uključivala ljude. Sjećam se da sam na krovu, dok sam na farmi u Liču postavljao gromobrane, molio: ‘Gospode, zar nema drugih električara koji bi ovo mogli raditi…’

Evanđelja uistinu ostavljaju dojam hitnosti, dojam kraja vremena. Zato i ne čudi da su neki u ranoj crkvi prestali raditi očekujući kraj, pa ih zato Pavao mora opominjati u poslanici Solunjanima. Hitnost poruke je svakako potrebna jer, iako povijest još traje, pojedini ljudski životi su jako ograničeni i kraj dolazi daleko prije no što mu se nadamo, čak iako sve ide svojim tijekom. Vrijeme nije u našoj vlasti. Zato: odmah iskoristiti sadašnji trenutak, kažu evanđelja. Ali znamo da se ni pojedinac, a još manje ljudsko društvo, ne mijenja ni lako ni brzo. Da se obraćenje ne događa na ‘pritisak dugmeta’. Mijenjamo se i učimo tijekom dugotrajnog procesa. Čaša se ne prelije dok se ne napuni. Tek ju tada ‘jedna kap’ prelije. A u konačnici ne bismo trebali propovijedati obraćenje i od drugih očekivati da se obrate, ako to nismo spremni i sami napraviti.

Kakav je život čovjeka koji je ‘ostavio staro’:

(a) On ima novu narav: ‘Tko je u Kristu, taj je novi stvor’. Duh Sveti u čovjeku koji se obrati stvara novu narav: ‘Staro je prošlo, a sve je novo nastalo!’ Nemoguće je dovoljno naglasiti koliko je ovo središnja misao kršćanske poruke. Kršćanstvo nije stvar primjene nekog novog zakona koji bi još jače ograničio čovjeka i suspregnuo zloću u njemu, već je stvar u oslobađajućoj sili Duha Svetoga. Posebice danas, čovjek si zamišlja da je slobodan, ali čovjeku se naprosto nemoguće sam osloboditi: ‘Za slobodu nas Krist oslobodi!, reći će Apostol.

(b) On razmišlja na nov način: ‘Pazite se da vas tko za sobom ne odvede filozofijom – ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na prirodne sile svijeta, a ne na Krista’. Nije filozofija, kao ljubav prema istini loša, već Pavao opominje da obratimo pozornost na njezine temelje: priroda ili Krist. Staro ili novo stvorenje. Kristove sljedbenike, ne interesira, kako bi rekao Marx, tumačiti ovaj svijet već ga mijenjati. I taj je zadatak toliko hitan da nemaju vremena baviti se besplodnim raspravama koje su same sebi cilj.

(c) On se ponaša na nov način: ‘Udari li te tko po desnom obrazu, ti mu okreni i lijevi’ Bit ćemo prepoznati po plodovima, a ne po pričama. Po riječima svakako, ali ne po riječima iza kojih ne stoji život koje se onda pretvaraju u puste priče i naklapanja. Pismo opominje da se toga klonimo.

Vjerujte u Radosnu vijest, tj. imajte povjerenja u nju i po njoj živite. Kad netko umre, onda znamo reći: ‘Imam, nažalost, loše vijesti…’ Isus pak kazuje: ‘Imam Radosnu vijest’: ‘Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate?’

Kraljevstvo Božje nije već u potpunosti prisutno. Nije ni samo stvarnost budućega svijeta, već je po Isusu ušlo u ovaj svijet kako bi u uvjetima propadljivosti bio sjeme novoga Božjega stvorenja. : ‘Već i još ne’ – to je KB. Mukotrpno klija i ne donosi uvijek očekivani rod, ali ga se ne može ugušiti. Nije Crkva istoznačna s KB, ali je ipak po onima koji su povjerovali Isusu, Bog odlučio ovome svijetu svjedočiti o svom kraljevstvu i njegove ‘prve plodove’ ubirati.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Jedna misao o “Obratite se!”

  1. -U slučaju Petra, njegova brata i Zebedejevih sinova, pa i mom, ‘ostaviti staro’ značilo je baš ostaviti dosadašnju životnu preokupaciju: ribarenje. Umjesto riba, za njih je ta novina uključivala ljude. Sjećam se da sam na krovu, dok sam na farmi u Liču postavljao gromobrane, molio: ‘Gospode, zar nema drugih električara koji bi ovo mogli raditi…-
    ’- Ovaj mi odlomak najviše govori o tome zašto je Vas Gospodin pozvao od gromobrana ako ga usporedimo sa
    Matej 12,40 Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
    Zašto je Isus dao usporedbu svoga boravka pod zemljom sa Joninim boravkom u ribi ?
    Jona je trebao iskustvo( vjerojastno duhovo )boravka u ribljoj ili kitovoj utrobi da bi mogao propovijedati Ninivljanima i poznavati uzroke njihove nevolje.
    Isus nije pozvao ni stočare ni zemljoradnike ni graditelje ni pismoznance iako ih je često spominjao u prispodobama, već upravo ribare . Vjerojatno je neko njihovo ribarsko iskustvo imalo veoma važnu vezu s onim što im je trebalo da mogu primiti Isusovo poslanje.

    A Vas je kažete Gospodin pozvao od gromobrana.
    Mene od odgajanja djece , i svakog od nas Gospodin je pozvao od nekog ranijeg iskustva. Možda je vrijeme da razmislimo , kakve veze ima naše ranije iskustvo sa poslanjem koje Gospodin od nas očekuje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s