Inauguracijska propovijed u novom Pastoralnom centru ‘Riječ i život’

Vijest na web stranici Saveza (www.baptist.hr), nakon prošlo nedjeljnog bogoslužja (11.01.) nosi podnaslov: I krštenici i riječki vjernici iskoračili u nove izazove

U nedjelju prije toga, 4. siječnja 2015., sjetili smo se godina koje su iza nas. Sjetili smo se događaja i ljudi koji su stvarali ovu zajednicu. Riječ nas uči da se svega toga moramo sjećati kako bismo u tome mogli naučiti prepoznavati milosrdnu Božju ruku koja nas vodi kroz sve bure ovoga svijeta. Sjećati nam se sa zahvalnošću za sve kroz što nas je Bog vodio.

Ali danas okrećemo novu stranicu u našoj povijesti. Ne mogu danas govoriti ne imajući na umu vrijeme koje je pred nama. Kakvo je to vrijeme? To je vrijeme nade i tjeskobe. Nade, jer znam onoga koji je bio uz nas u proteklom razdoblju, a tjeskobe jer poznajem nas. Znam kako se mi ljudi teško mijenjamo. Ili vjerničkim jezikom rečeno: teško se obraćamo. Ponovimo zato redak iz Izaije 43.18-19 koji smo čitali i na spomenutom bogoslužju sjećanja:

‘Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje: zar ne opažate?’

(a) Spominjati se! Čovjek nije računalo pa da ‘dilita’ stvari. Imamo mozak koji pamti. Ovdje je riječ o svjesnom nastojanju da se ono što je bilo, povijest, glorificira, romantizira… da se živi u nekim prošlim vremenima. A to baš nikako neće ići. I to baš nikome ne koristi.

(b) Tko stvara? Bog je taj koji je svoj narod vodio u ‘obećanu zemlju’, on je bio taj koji je po proroku navijestio neku novinu: ‘(Ja) činim nešto novo!’

(c) Otvoriti oči za novu stvarnost. Vidjeti samo ‘crnilo koje nas okružuje’ ili se odlučiti u svom crnilu prepoznati tragove svjetla? Kad jednom svjetlo zasine to svi vide, ali Božji proroci vide svjetlo kad ga još drugi ni ne naslućuju. U zoru se još ne opažaju detalji svijeta koji se budi već samo konture objekata koji iz mraka izranjaju. Ne čudimo se što ‘još ne opažamo detalje’ naše budućnosti. Njih tek slutimo. Koje konture sad vidimo od one stvarnosti koja je pred nama?

1. ORIJENTACIJA
Stare navike moramo pokopati ili će one pokopati nas. Dosadašnjom smo brigom za sebe (svoju dušu) svakako unapređivali i poboljšavali bogoslužja (slavljenje, riječ, vjeronauk) i to je neke ljude dovodilo u zajednicu. No, fokus našeg interesa bili smo si mi sami (izuzetak je svakako herojsko vrijeme Life centra u Crikvenici – ali to smo već zaboravili).

Naš će nas novi prostor prisiliti da drugačije mislimo crkvu, da je drugačije živimo. Ako ne napravimo zaokret u našim srcima, u našim umovima i u našem djelovanju ovaj će nas prostor pojesti. Postat će našom grobnicom. I dok tako govorim, da se poslužim apostolovim riječima, uvjeren sam u bolje za sve nas.

2. ŠTO?
(a) evangelizacija (u svim vidovima) – Crkva raste navještajem Riječi. Naše zadnje krštenje u Krautzekovoj je, ako ćete i na simboličkoj razini pokazalo kako je naš dosadašnji rast išao: biološkim priraštajem. Radosni smo, dakako, zbog svakog krštenika ponaosob, ali to novo što nastaje bit će ljudi koji do sad nikakve veze s crkvom nisu imali. Ljudi ‘iz svijeta’ kako bismo rekli na našem jeziku.

(b) služba slabima, marginaliziranima ali i čovjeku općenito u svom njegovim dimenzijama: tri etaže: za glavu, srce i želudac… – učiti, štovati, družiti se.

(c) javna, društveno angažirana riječ. Crkva nije privatna stvar. Ne prozivajući nikoga (!) prisjećam se reakcije nekih na spomen da će na službu krštenja prošle nedjelje doći TV. ‘To je naša privatna stvar!’, reče jedna osoba. NE, Crkva nikad i ni u kojem obliku nije privatna stvar. Vjera je javna stvar, kako će to reći prof. Volf u svojoj knjizi. Na svim ovim poljima imamo jako puno za učiti, jer naša je tradicija sve samo ne to.

3. TKO?
Nova priča nikad nije išla sa starim ljudima. Pod ‘starima’ ne mislim na godine. ‘Stari su oni koji su stvarali jednu priču.’ Čuli smo na zahvalnom bogoslužju prispodobu o Izlasku Izraelaca iz Egipta i ulaska u ‘obećanu zemlju’. Tko je ušao? Novi naraštaj. Tu novu crkvu koja sad na ovom mjestu nastaje sigurno nećemo graditi mi stariji. Graditi ćete je vi, mladi naraštaj, koji nije ‘kontaminiran Egiptom’. Naraštaj koji ne kuka kako su luk i lubenice u Egiptu bili jeftini i lako dostupni, već gleda na mogućnosti koje donosi ‘obećana zemlja’. Zemlja u kojoj su grozdovi tako veliki da ih dvojica moraju nositi. Gdje teče med i mlijeko. Neće to ići preko noći. Nema revolucionarne prakse. Ne uči se starog konja novim trikovima. Ne znam jesam li uspio dovoljno jasno i izazovno krštenicima u pripremi za krštenje usaditi riječ: ‘od vas se očekuje da budete služitelji ove crkve i grada u kojemu živite!’ Mladi: ne sjedite u crkvi. Dignite sebe i crkvu na noge. Svojim idejama, kreativnošću, hrabrošću… Vrata su vam otvorena. Očekujem(o) to od vas.

4. KAKO?
Mislite li da je ovaj naš novi prostor nastao zato što je jedan čovjek radio? Ne, već zato što je postojao tim ljudi koji se oko toga trudio. Svaki sa svojim sposobnostima i darovima. U timu svatko ima razlog postojanja. Netko ‘igra’ obranu, drugi vezu, treći napad. S napadačima, a bez obrane i golmana, nikad ekipa ne bi mogla postići toliko golova, a da na kraju pobjedi. Pavao koristi sliku tijela da ocrta Crkvu jer u njegovo vrijeme nije bilo nogometa. Ali poanta je ista. Nitko nije višak, a i te kako se osjeća manjak kad i najmanji izostane.

Naš dosadašnji model: jedan punovremeni pastor, nekoliko suradnika. Starješinstvo koje se redovito sastaje ali ne vodi život crkve na dnevnoj bazi. Kako su morali nositi grozd u obećanoj zemlji ? Sjeća li se tko? Da, dvojica, jer je bio toliko velik. Ali dvojica i zato što to označava timski rad. U timu se njeguje dijalog, međusobno uvažavanje, slušanje, zajedničko odlučivanje, međusobno podržavanje i hrabrenje, zajednički rad. Kad bi ovaj prostor služio samo za naša nedjeljna okupljanja, kad bismo ostali u pastorskom modelu crkve, bila bi to naša propast. Ovu će crkvu voditi funkcionalni tim ili je neće biti.

I da zaključim:
1. Okrenuti nam se ljudima koji nas okružuju
2. Moramo naučiti novu evangelizaciju, služenje čovjeku i prisutnost u javnosti
3. Mladi – Crkva je vaša. Sada.
4. Ili tim ili smrt.

Neka nam Bog pomogne da bude Riječ, da bude život.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s