Kada te vidjesmo?

Kad bismo današnji tekst iz Mateja 25.31-46; na nedjelju Krista Kralja, čitali izdvojeno od ostatka novozavjetnih tekstova ne bi čudio zaključak da su sve rasprave o opravdanju djelima ili vjerom iz Lutherova vremena bile bespotrebne i da je jasno da su naša djela ta koja će jednom presuditi kad ‘Sin Čovječji dođe i slavi svojoj’. Isus je Židov i za nj se pravednost očituje u djelima tj. u odnosu prema svijetu koji nas okružuje. Isus dakako ništa ne zna o raspravama koje će uslijediti. Za nj je prevedan baš onaj koji hrani gladnoga, poji žednoga, obilazi zatvorenike.

Pokušajmo danas, preskočiti sve druge rasprave o ‘opravdanju vjerom’ i usredotočiti se na ono što Isus kaže u ovom odjeljku. I oni koji su na kraju dobili priznanje i oni koji su otjerani u vječnu muku, su imali problema s prepoznavanjem Isusa.

Ovaj tekst ima sličnosti s Jakovljevom tvrdnjom da je vjera bez djela mrtva. Nama je lakše jednostrano gledati na stvarnost. Lakše nam je staviti naočale jedne boje i onda cijeli svijet vidjeti ili ružičastim ili crnim. Ali svijet nije ni jedno ni drugo. Svijet nema ‘pedeset nijansi sive’ već spektar boja. Jednostrani ljudi su naporni. Što god im učinite oni vide samo ‘crnilo’ – depresivni ljudi. Drugi pak odbijaju vidjeti patnju i sve vide ‘ružičasto’. Ali svijet nije ni samo jedno ni samo drugo. Čovjek nije samo ‘jedno’ ili samo ‘drugo’ (što god to bilo). Čovjek, svaki čovjek je kompleksna stvarnost. Koliko je to više svijet u kojemu živimo. Zato je dilema vjera ili djela zapravo lažna i kontraproduktivna. Star stoje ovako: i vjera i djela; vjeruj i djeluj; moli i radi.

Izvadak iz teksta koji mi je zajedno s čitanjem evanđelja govorio bio je ovaj: http://pev.com.hr/europa-stratesko-misijsko-polje/ Citiram jedan njegov dio:

Europa danas doživljava ozbiljnu ekonomsku, političku, društvenu, religijsku i ekološku krizu:

  • Nezaposlenost u Španjolskoj i Grčkoj nalik je onoj u Americi tijekom depresije.
  • Kriza je postala nova europska norma i dugo će trajati.

Europske bi crkve pred tim velikim izazovima trebale preoblikovati svoju misiju jer oni istovremeno predstavljaju i velike mogućnosti vjernicima da na njih odgovore pažljivo i suosjećajno. Blage snage ljubavi, istine i pravde priskrbile su ranoj crkvi kredibilitet i poštovanje i na kraju su osvojile Rimsko carstvo. One bi mogle ponovo priskrbiti kredibilitet Crkvi. Prije Lausannskog kongresa 1974., mnogi su takozvano “socijalno evanđelje” doživljavali kao suprotnost ‘pravom’ evanđelju spasenja. Taj je događaj označio novo evanđeosko prihvaćanje holističke misije.’

Nama je lakše provesti beskrajno puno vremena u raspravama je li to tzv. ‘socijalno evanđelje’ koje se zalaže za promjene društvenih okolnosti koje dovode do bijede, ispravno ili ne, a i s malo zdrave pameti jasno nam je da se ono ne smije zanemariti. Lausannski kongres iz 74′ (i Capetownski iz 2010.) koji se spominje označava prekretnicu u stavu evanđeoskih crkava koje to tzv. ‘socijalno evanđelje’ više ne gledaju kao nešto što je suprotnost tzv. ‘evanđelju spasenja’. Pod tim se pojmom misli na ono propovijedanje koje se tiče čovjekove duše, dok se zanemaruju društveni aspekti spasenja. Stvari stoje ovako: i spas duše (pokajanje, pomirenje s Bogom i duhovna obnova) i mijenjanje društvenih okolnosti koje čovjeka drže u potlačenom položaju.

Isus nas u ovom današnjem tekstu, sasvim na tragu starozavjetnih proroka, opominje da čovjek nije samo duša, već da zna biti i gladan i žedan, da zna biti zarobljen. Čak što više da je, na ovaj ili onaj način, većinu svog vremena koje provede na ovoj zemlji u stanju ropstva. Židovska vjera u Jahvu nikad nije podvajala čovjeka. Čovjek jest cjelina i ako želimo čovjeku dobro onda moramo za nj skrbiti u njegovoj cjelini, a to je ono što se ovdje naziva ‘holističkom misijom’.

Prema Isusovim riječima prepoznati njega je moguće kad se prepozna čovjeka u potrebi. Naše je zajednice, ili barem pojedince, Domovinski rat osvijestio koliko je čovjek više od same duše. Podsjetimo se herojskog vremena djelovanja Life centra u Crikvenici i Mog bližnjeg (u HR i lokalno). Koliko je ljudi zbrinuto, nahranjeno, duhovno probuđeno. Kolika su prijateljstva nastala u tom vremenu. Ono vrijedno što je učinjeno ostat će trajno zapisano. Oni koji su neposredno u tome sudjelovali, čut će jednoga dana ‘kad Sin čovječji dođe u slavi svojoj’: Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo što vam je pripravljeno od postanka svijeta.

Ali ne trebamo se zadržati samo u sjećanju na ta herojska vremena. Danas situacija nije ništa drugačija. ‘Siromahe ćete uvijek imati uza se’, rekao je Isus. I mi znamo da je to istina. Zato će netko čuti Božji poziv da kroz institucije sustava mijenja zakonsku regulativu, netko da tu regulativu implementira, netko da na neki drugi način mijenja okolnosti kojima čovjek robuje.

Ako ti ponekad Bog izgleda dalek i ne ‘vidiš ga’, pogledaj prvog siromaha pokraj sebe, učini što je u tvojoj moći da ga nahraniš, napojiš, oslobodiš i vidjet ćeš Gospodina.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s