Spoznaja Boga po Duhu njegovu

A ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao – Isusa Krista.

Čovjek poduzima sve kako bi prehranom, zdravim životom, prevencijom, liječenjem, tehnologijom itd. produžio život i učinio ga kvalitetnijim. U svim je vremenima čovjek bio opsjednut potragom za nekim magičnim sredstvom – eliksirom života – koji bi mu osigurao, ako ne vječnost, a ono barem dugovječnost. Ne mirimo se lako s bolešću i smrću. Isus kaže da je spoznaja Boga taj ‘eliksir života’.

Što je to Bog? Na što mislimo kad kažemo ‘Bog’? Što smo time rekli? Koliko bi odgovora bilo, koliko bi slika pojedinci naslikali? Ako je netko već duže vremena vjernik ima neku svoju sliku Boga. Ali i ona se vremenom mijenja. Neke su nam  slike nametnute odgojem, neke su rezultat utjecaja okoline i vladajućih ideologija tijekom života, neke obrazova-nja, neke osobnog iskustva i misaone interpretacije istih. Ima li uopće Boga?

Je li to nužno onaj i onakav Bog kakvog nam predstavljaju i na vjeru u njega potiči biblijski pisci, a napose Isus Krist? Za mnoge, čak iako se upisuju kao pripadnici određene kršćanske vjeroispovijesti, to nipošto ne mora biti. Jedno istraživanje (dosta je vremena od tada prošlo) kazuje da u Hrvatskoj svega nešto malo preko 40% ljudi vjeruje u postojanje osobnoga Boga. Teško je reći koliki je broj onih koji poput mog poznanika, na moju tvrdnju da (skoro) svako ljudsko biće nekako zamišlja Boga, kaže: ‘Hm, zaista ne znam, iz moje perspektive ne. Ne mogu govoriti za druge, osobno nisam nikada osjetio niti zamišljao nešto takvoga.’

Bog je ono u što čovjek polaže svoje temeljno, potpuno i nepodijeljeno  povjerenje, Ono na čemu gradi svoj život.

Može li biti da u nečijem životu ‘nema Boga’ tj. da nema nikakvog temelja n kojemu pojedinac gradi svoj život? Takvog bismo čovjeka s punim pravom mogli nazvati ateistom. Jedini pravi ateist bio bi čovjek koji se odrekao temelja, povijesti, želja, potreba i vječnosti. Prosvijetljeni? Budin nauk govori nešto o tome? Isus i njegovi apostoli ne.

Istina je: mi Boga i te kako možemo zamišljati, projicirati. Tu će kritičari religije biti u pravu. Zar nije zlatno tele koji su Izraelci načinili u pustinji baš to – čovjekova projekcija Boga: ‘To je bog koji te Izveo iz Egipta…’? Biblijskim se rječnikom ta projekcija naziva ‘idolom’. I protiv idolopoklonstva stalno govore i starozavjetni proroci, Isus i njegovi apostoli. Je li problem onoga vremena bilo mnogoboštvo? Kao i danas, odgovor je više nego jasan: Je! Nekad su si ljudi ta božanstva ‘ukipivali’. Danas možda manje dižu kipove ali im se ne klanjaju ništa manje. Neću navoditi čemu se sve ljudi klanjaju, tj. čemu dižu idole. Dovoljno je reći da bez ‘božanstva’ u svom životu čovjek ne može. Čemu idoli? Kad je jedini istinski Bog skriven, na njegovo mjesto čovjek nužno mora staviti nadomjestak.

Isus ovdje pokazuje put vječnom životu: spoznati jedinog istinskog Boga i Isusa Krista koga je Bog poslao. On nam je slika Boga i putokaz njemu: ‘Tko je vidio mene vidio je Oca.’

No, reći će netko: zgodno zvuči, ali kako do toga doći? Kako to spoznati Boga?

Iako se radi o cijeloživotnom ‘učenju’ neke bazične korake utemeljene na Pismu kao i na iskustvu naših prethodnika, moguće je dati:

1. Nemoguće je dovoljno naglasiti da je pri tom ključna uloga Duha Svetoga. Biblija je više nego jasna: za spoznaju Boga potrebna je objava. Ne tehnike već djelo Duha Svetoga. Provalija između Boga i čovjeka je prevelika, a da bismo ju svojim trudom i sposobnostima mogli prevladati. Pokazalo se da su takvi pokušaji završavali idolopoklonstvom svake vrste. Tko je i kakav je Bog može nam otkriti jedino Duh Sveti.

2. U čovjeku mora postojati raspoloženje traženja. Ništa što danas poznajemo ne bi bilo otkriveno da u  nekim ljudima nije postojala želja za pronalascima: novih zemalja, strojeva… Možemo čak reći: avanturistički duh. Ako nema te želje, nema ni pronalaska, nema spoznaje Boga. Pa ni pravog znanstvenika nema ako nije otvorenog duha koji traži uvijek nove spoznaje. zar ne?

Nedavno sam čitao da su u jednom kršćanskom hospiciju nakon 20 godina zaključili da se ni jedna osoba kojoj je na samrti govoreno o Bogu nije obratila i pomirila s njim. Zašto? Zato što na samrti čovjek više ne traži. Najbolje vrijeme za tu potragu je baš mladost. Mladi su otvoreni za nove spoznaje, za osmišljavanje svog života.

3. To raspoloženje valja pretvoriti u akciju. Da je Christofor Columbo samo žarko želio otkriti put za Indiju i o tome maštao u Genovi, Amerika bi se otkrila tko zna kad, ali to sigurno ne bi bio on. Zato valja moliti i razmatrati Riječ. Ja nemam drugog savjeta osobi koja je raspoložena tražiti Boga osim ovoga: MOLI i ČITAJ RIJEČ. Duh djeluje baš po Riječi, a molitva otvara srce i um Bogu za njegovo djelovanje po Duhu Svetome u našim životima. Moja je potraga (iako nije tada počela – jer je Bog i u mojem kao i u životu svakog čovjeka trajno djelatan) trajala oko tri mjeseca. Iskreno i uporno sam molio Boga da mi da tu spoznaju sebe. I jedne se večeri to dogodilo. Bio je to 3. travnja 1977. Umjesto da odem na jedan koncert u Zagreb ostao sam doma i te večeri čuo Božji glas koji je govorio mom srcu i trajno promijenio moj život. Bog Abrahamov, Bog moje bake i moje mame, postao je te večeri i mojim Bogom. ‘Tko kuca, njemu se otvara, i tko traži taj nalazi’, bile su Isusove riječi koje sam pročitao u Pismu i koje su mi bile misao vodilja u mom traganju za spoznajom Boga.

4. Na umu uvijek valja držati cilj: u svemu što činim želim spoznati Boga. Ne tražim njegove blagoslove, već njega, jer on nije ni servis ni automat da bih pravilnom kombinacijom tipki i uplatom dobio traženo.

5. I još valja naglasiti da spoznajom Boga, spoznajemo i sebe u Božjemu svijetu. Bez Boga spoznaja sebe vodi u očaj. Valja nam se spoznavati u božanskome svjetlu koje je tu da rasvijetli naš mrak. Ali to je opet tema za sebe.

Prorok Jeremija, pred puno, puno godina piše: 31“Evo dolaze dani kad neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’ nego će me svi poznavati, i malo i veliko. (Jer 31.31-34)

To vrijeme, iako je taj Savez s Isusom već inauguriran još nije u potpunosti nastupilo. Još se propovijeda. Čuj tu pouku i zamoli Boga da uđe u tvoje srce i rasvijetli ga svojom svjetlošću.

Audio verzija propovijedi nalazi se ovdje.

2 misli o “Spoznaja Boga po Duhu njegovu”

  1. Kako ako čovjek nije svjestan, da slika o Bogu koju je formirao u stvari je idol. Što ako se on s ovim u vezi klanja krivom bogu. Kako objasniti stramputicu ili dali je treba objašnjavati. Petar kaže ako vam zatraže razlog nade. Što s onima koji iz svoje ne svjesnosti neće niti zatražiti?

    1. hermenegildo kaže: “Kako ako čovjek nije svjestan, da slika o Bogu koju je formirao u stvari je idol.”
      Moram odgovoriti na to: “U naše vrijeme postoji mogućnost ‘formiranja’ slike o Bogu (FS) pomoću raznih ikona ispod kojih piše: “Ovo je moj kralj”, i još mnoge druge laži, a oni koji ne poznaju Bibliju usvoje ponuđeni imidž kao Isusov. Na taj način formira se lažna slika o Bogu, a ne po Duhu Božjem! I tako se ide stranputicom, a ako ju se objašnjava, pogrešno formirana slika o Bogu tako je duboko ‘sjela’ da ju je teško odstraniti!
      Petar kaže da budemo “uvijek spremni na odgovor” svakomu tko nam zatraži razlog nade koja je u nama. Dakle, naglasak je na spremnosti, ne na dosađivanju onima koji ne pitaju za našu nadu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s