Ne bojte se!

O Uskrsu se pjevaju radosne pjesme. Slavi se Isusova pobjedu nad smrću. Biblijski pak tekstovi koji nas izvješćuju o tom ‘prvom danu u tjednu’ odišu nekom sasvim drugom atmosferom. Atmosferom straha i nevjerice.

Na Uskrs se prisjećamo onog jutra kad su prestrašene žene došle do groba u koji su pred dva dana položili Isusovo tijelo nakon što su ga skinuli s križa. Uskrs je čudan blagdan: prisjećamo se nečega što se davno dogodilo, a opet je s druge strane u potpunosti događaj budućnosti. Svima nama je još proći kroz iskustvo smrti. O Uskrsu smo najsnažnije razapeti između prošlosti i budućnosti.

Uskrs je blagdan novoga stvorenja koje u naš poredak ne ulazi trijumfalistički, već nezamjetno, a očituje se kao početak oslobađanja od straha koji nas čvrsto robovski veže uz stari poredak stvari. Uskrs dolazi kao novo stvorenje u nastanku. Uskrs se polako rađa.

Što je to novo stvorenje? To je Božji poredak oslobođen robovanja grijehu i propadljivosti. Ivan to spominje kao ‘vječni život’. Sinoptici o njemu govore kao o ‘Kraljevstvu Božjem’. ‘Novo stvorenje’ je Pavlova sintagma.

Što je to trijumf? Pred neki dan je Real Madrid osvojio Kup kralja. Po završetku utakmice igrači su se gradom trijumfalno provezli na gornjem katu autobusa (kao naš turistički bus). Svima vidljivi, od svih hvaljeni, obasipani konfetima, obasjani sjajem reflektora.

Da ja dobijemo zadatak pisanja scenarija uskrsnog jutra, Onaj koga su ubili, još se za rana pojavljuje na snenim ulicama Jeruzalema i iz kreveta izvlači pospanog Velikog svećenika i Pilata i ostale koji su krivi za njegovu smrt. Sad ima moć ‘nestati im s očiju’. Sad ga više ne mogu vezati, bičevati, okruniti trnovom krunom: ‘Gledajte sad, neprijatelji moji!’

No, scenarij nisam pisao ja.

Riječ koju su žene dva put čule, glasila je: Vi se ne bojte! Najprije anđeo, a potom Uskrsli.

Strah, dakle. O strahu, tjeskobi, fobijama, o nesigurnostima vezanima za sutrašnji dan razmišljati nam je danas. Strah je sila koja nas blokira, tj. njome smo držani u zarobljeništvu. Veliki smo petak završili baš tim pitanjem: ‘Čega se bojimo?’

Od čega god da su se žene bojale, valja zapaziti da od straha nisu pobjegle već se s njim suočile. Nije li i Krist baš tako postupio? Čitali smo na Veliki petak da je krenu u Jeruzalem znajući to ga tamo čeka. Galileja je bila bolja opcija, ali ona dolazi u obzir tek nakon Jeruzalema. Ili drugim riječima: radost ponovnog susreta s učenicima slijedi tek nakon križa i privremenog rastanka. Tako su i ove žene unatoč tome što su se tresle od straha krenule ka grobu.

Boji li se čovjek smrti? Ne pokušava li na svaki način odagnati misao na nju? ‘Neće još mene. Mlad sam!’ Sinoć smo bili u hospiciju gdje je umrla naša susjeda – tridesetogodišnjakinja. Hoće smrt i mlađe, hoće. Strah, i to ne samo od smrti, jedan je od najjačih blokatora dobroga života. Spisak strahova je svakim danom sve dulji. Čega se sve bojimo? A poruka anđela kao Božjeg glasnogovornika je baš ta: ‘Ne bojte se!’ Zašto se ne bismo trebali bojati? Ili, da ovako postavim pitanje: ‘Tko se ne bi trebao bojati?’ Nitko se ne bi trebao bojati, a opet se toliki boje nebrojenih stvari. Najčešće onoga što se nikad neće dogoditi. Ali strah, a posebice strah od smrti, je jači od nas. Anđeo, tj. Božji glasnik kaže:

Znam da tražite Isusa raspetog. Da, oni koji traže raspetog, ne moraju se bojati smrti. Zašto? Zato što se on sad pojavljuje kao Uskrsli. Tražim li i ja poput Marije Magdalene, i druge Marije, raspetoga? Jedno je o osobi ćuti, a drugo s njom se susresti i poznavati je. Susret je ključ! Ako je strah ona sila koja upravlja našim životima, onda je i pitanje o vlastitoj vjeri sasvim na mjestu. Jesam li vjernik samo zato što sam se rodio u religioznoj obitelji, ili sam susreo onoga koji je bio mrtav, a sad je evo živ: Nije ovdje! Uskrišen je, kao što reče anđeo ženama. Taj raspeti koji je iskusio i smrt ali i Božju snagu da toj smrti stane na kraj, ima silu da nama podari slobodu od svakog straha, uključujući i slobodu od straha od smrti.

Možda će se za neke od nas danas pokazati pitanje o strahu, posebice o strahu od smrti kao dobar test našeg odnosa s Bogom. Onaj koji ‘bijaše mrtav, a sad je, evo, živ’ uklanja strah kao ključnu silu u čovjekovu životu. Silu koja nas drži zarobljenicima staroga poretka. Uskrsli se bavi strahom žena koje su došle na grob. S pravom.
Evanđelje kazuje da su žene otišle s groba podijeljenih osjećaja: sa strahom i velikom radošću. To je naš život: nikad samo jedno, ali onaj koji se nije počeo oslobađati straha nikad neće doživjeti i ono drugo: istinsku radost.’ Ne možda odmah i ne u potpunosti ali kao sjeme, kao zametak koji ima uzrasti, razviti se. Uskrsli razbija okove straha i omogućuje nam slobodni hod. Sam Isus reče da KB ne dolazi primjetno. Da se za nj ne može reći da je ovdje ili ondje.

Audioo verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s