Zamrli Bog

Zapadnoeuropsko kršćanstvo nasjelo je na Nietzscheovu podvalu o smrti Boga. Priviknulo se na nju. Usvojilo njezin rječnik. Ali, avaj, nakon riječi dolazi i stvarnost. Podvala je to koja je dovela do Auschwitza, do kršćanstva bez sile. Nije Auschwitz dokaz da Boga nema, nego dokaz da je čovjek počeo živjeti kao da Boga nema: ‘neka ti bude po tvojoj vjeri.’

Zapanjujuće je da ni Auschwitz nije otrijeznio neke kršćanske teologe nego su svojim teologijama ustrajno i konzistentno potvrđivali Nietzschea. No, mrtav Bog naprosto nikome ne treba. I uzaludno je na nj trošiti makar i jednu riječ.

Oleg Mandić u intervjuu za Autograf.hr kaže: ‘Dostatno je bilo devet mjeseci da spoznam kako Boga nema. Jer, kad bi ga bilo, nikad u svojoj dobroti i beskrajnoj svemogućnosti ne bi dozvolio da se dešava – Auschwitz.’ I Epikur kazuje da je postojanje zla u svijetu dokaz da Bog ne postoji. (A dokaza, u znanstvenom smislu, postojanja i ne-postojanja naprosto nema.) U istu rečenicu ne idu Božja dobrota i svemoć ako pred očima imamo Auschwitz, što je ključni argument ateizma. Zapravo Bog i Auschwitz ne idu skupa u istu rečenicu, kažu.

Tvrdnja je utemeljena na strašnom iskustvu. I pred tim iskustvom valja zašutjeti. Jer, koliko god se trudili razumjeti, koliko god knjiga pročitali ili dirljivih filmova pogledali, užas koji se događao u tim i drugim nacističkim logorima, ne možemo pojmiti. Ne možemo i ne smijemo komentirati. Preostaje nam pokloniti se pred onima koji tu skončaše, a preživjelima ne protusloviti u njihovu iskustvu.

No, što ćemo s onom velikom većinom koja to iskustvo nije doživjela i kojoj će najveće zlo u životu biti spori Internet? Je li Bog mrtav samo za one s tim strašnim iskustvom ili za sve? Jesu li sva iskustva ista? Je li iskustvo mjerilo? Što s onima koji su lišeni tog iskustva? Što s naraštajima koji dolaze i koji o Auschwitzu znaju samo iz knjiga? Hoće li za njih to znanje o iskustvu drugih biti dovoljno traumatično da argument zadrži istu snagu? Ili će na temelju vlastitog iskustva imati drugačiju sliku Boga?

Je’l bilo još takvih traumatičnih iskustava u povijesti židovskog naroda? Robovanje u Egiptu, izgnanstvo u Babilon, razaranje Hrama, izgon iz Palestine… Što smo iz toga naučili?

U Kristovu križu nismo naučili da je Bog mrtav, već da je Bog moćan na drugačiji način.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s