Jesi li ti od Boga?

Nakon nereda koji je ostao poslije izgona trgovaca iz Hrama, pod okriljem noći Nikodem dolazi Isusu (Ivan 3.1-12). Nikodem nije samo farizej – pripadnik religiozne skupine već i židovski poglavar. Nejasno je iz teksta dolazi li u ime Velikoga vijeća ili ga tjera osobna znatiželja kako bi rasvijetlio takav izvanredni događaj

Iz Nikodemovih se riječi kao i Isusova odgovora daje se iščitati da je riječ o čovjeku koji je tražio Boga. Nije bio samo religiozan čovjek, a još manje ‘političar’ koji bi religiju koristio za osobni probitak, već je svoju pripadnost farizejskoj sljedbi doživljavao kao dio svog duhovnog puta traženja Boga. Tako otvorenom čovjeku Isusu upućuje riječ koja ga vodi k biti stvari: od vanjski vidljivih i tako privlačnih znamenja, k obraćenju srca, novom rođenju (‘novom stvorenju’, kako bi rekao Pavao u Galaćanima 6.15).

Nikodema, a vjerojatno i barem dio farizeja, muči pitanje je li Isus od Boga? Ima li to što čini kakvog pokrića ili je riječ o čudaku koji bi dizao revolucije, unosio nemir u narod? Uljudan je, ‘politički korektan’, pozitivan, jer još vlada nesigurnost kako kod njega tako i kod ostalih narodnih vođa o tom učitelju koji škole nije pohađao, a nisu mu mogli poreći moći i autoritet koji je uživao u narodu.

Ovaj razgovor pokazuje da ono što znamo iz iskustva ovoga svijeta nije mjerodavno za svijet ‘novoga stvorenja’. Ivan nije doslovan: kod njega ‘nanovo se roditi’ ne znači ponovo ući u majčinu utrobu, baš kao što ni ‘ako tko hoće imati vječni život mora mene jesti’, nije poziv na kanibalizam, već Isus upućuje na neko drugo, dublje razumijevanje tih riječi.

Valja ti se nanovo roditi iz ‘vode i Duha Svetoga’. Zašto ne samo od Duha Svetoga? Zato što novo stvorenje nije bez kontinuiteta s ovim stvorenjem ali ga istovremeno bitno nadilazi. Židovi su krštavali ‘prozelite’, obraćenike s poganstva na Židovstvo. Ivan je krštavao one koji su se obraćali od svojih grijeha, tj. donosili odluku da će živjeti pravedan život u skladu sa svim propisima Zakona. U Djelima 19 nalazimo izvješće iz Efeza gdje su ljudi bili kršteni Ivanovim krštenjem, a Pavao ih pita: ‘Jeste li dobili Duha kad ste kršteni?’ Zatim su kršteni u Isusovo ime i nakon polaganja Pavlovih ruku na njih siđe Duh Sveti. Očito se i iz Isusovih riječi i svjedočanstva rane Crkve vidi da je ono što Isus naviješta ne samo izvanjska stvarnost, već se tiče čovjekove nutrine, srca. Činjenica da su efeški vjernici progovorili drugim jezicima svjedoči da je došlo do promjene srca. Jer naše riječi ‘iz srca dolaze’: ‘Usta govore ono čega je srce prepuno!’ Usta su ostala ista ali iz njih sad proizlaze nove riječi. Krštena osoba vanjski vidljivo ostaje ista ali iz nje izvire život novog stvorenja. Valja se najprije roditi da bi se moglo nanovo roditi.

Ljudi Duha su pomalo nepredvidivi. Učitelj Zakona ne razumije stvari Duha jer se školuje u slovu, a ne u Duhu. Isus nije imao dana školovanja u slovu. I Pavao govori o tome da je služba koja mu je povjerena, služba Duha, a ne slova (Kor). Isus zapravo pretpostavlja da bi oni poučeni u Zakonu trebali u njemu prepoznati njegovu nakanu koja se krije iza slova. ‘Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.’ (Ezekijel 36.25-27)

Traže li svi ljudi Boga poput Nikodema? Traže li svi naši suvremenici, naši suradnici, naši bližnji Boga poput Nikodema? Ne uvijek i ne svi na svjesnoj, vidljivoj razini. No ipak, čovjek je naprosto ‘neizlječivo religiozno biće’, kako netko reče. Ako se ne klanja živome Bogu, stvara si božanstva. Čitam ovih dana iz pera znanstvenika kako se danas baš znanost postavlja poput religije, zamjenjujući Boga u životima onih koji, odbijajući Boga stvoritelja, bez Boga ne mogu živjeti pa si stvaraju nadomjestke. Ništa protiv znanosti, ali sve protiv njene divinizacije, jer je to stvaranje idola koji uvijek izravno rade protiv čovjeka. Čovjek kao biće uvijek traga za odgovorima, ako ništa drugo, na svoje potrebe za sigurnošću, smislom, za nečim što je izvan njega i njegovog trenutnog iskustva. Neki će se na tome zaustaviti dok će drugi poput psalmiste reći: Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. (Psalam 27.8).

Na kraju evanđeoske priče ponovo nalazimo Nikodema kad je Josip iz Arimateje od Pilata zatražio Isusovo tijelo pa ‘dođe i Nikodem, onaj koji je prije bio došao Isusu noću, i donese oko stotinu libara mješavine smirne i aloja’. (Ivan 19.39). Dugi niz godina sramežljivi i suzdržani Nikodem, sad, sudjelujući kod Isusova ukopa svjedoči vjeru koja se rodila u njegovu srcu: ‘Da, Isus je od Boga’. Razgovor se na kraju pokazao korisnim iako nije odmah donio rezultat, već je na nj trebalo čekati podosta vremena.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Jedna misao o “Jesi li ti od Boga?

  1. Anonimno

    Da, ponekad je potrebno da prođe vrijeme i pokaže korisnost… Dobro je kad čovjek ipak na kraju shvati.
    Pozdrav, Sunčana :}

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s