Jedi čokoladu i moli

Svi kalendari, pa tako i crkveni, s početkom nove godine započinju novi ciklus događanja. Korizma, koja započinje Pepelnicom – završetkom karnevala, ima neke svoje zahtjeve. Najčešće su vezani uz odricanje. Ljudi se tada znaju odricati od nekih stvari koje inače čine, od kojih neke nisu nelegitimne, ali ih se doživljava kao ovisnost koju se želi žrtvovati: … pušenja, čokolade, seksa, Interneta…

Svetopisamski tekst koji nas uvodi u vrijeme Korizme je dakako onaj koji govori o Isusu u pustinji: ‘Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša… I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.’ Matej 4.1-11

1. Korizmeno odricanje od čokolade, primjerice, ne može pogoditi bit odricanja ma kako se nekome činilo da je riječ o velikoj žrtvi. U pustinji se, htio – ne htio, čovjek odriče i najosnovnijih stvari kao što su kruh i voda. Ne luksuza, već temeljnih prava i potreba. Krizni se trenuci pamte. Krize su te koje su nas naučile nečem vrijednom u životu, a ne tulumi. Kad biste sad morali napisati tri važne stvari koje pamtite u svom životu, što bi to bilo?

Danas, vjerojatno više nego ikad u povijesti govori se o ljudskim pravima. I ona se svaki dan sve više proširuju. Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a od 10. prosinca 1948. jamči mnoga prava. Čovjeku se čini da će puninu svoje ljudskosti doseći kad se izbori za sva ta prava. No, pustinja svjedoči sasvim drugačiju zbilju. Učitelj je duhovo jak izašao iz pustinje tek kad se odrekao svih prava: prava na kruh, sigurnost i vlast. Pavao će za sebe reći: ‘Znam biti i skroman, znam i obilovati. Naviknut sam na sve: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!’ (Fil 4.12-13).

Učitelja će i Pavao, a ne samo evanđelisti, razumjeti kao onoga koji se odrekao svog prava tj. ‘jednakosti s Bogom’ Filipljanima 2.6-7.

2. Nije pustinja stalno! Važno je zapaziti da je Duh bio taj koji je Isusa odveo u pustinju. Ne traži svaka situacija u našem životu da se ‘odreknemo svojih prava’. Ne namještamo mi sami sebi pustinju. Duh nas u nju uvodi prema svojoj procjeni. Zato nam tzv. korizmeno vrijeme može biti neki podsjetnik, ali ne nužno i odlučujuće vrijeme duhovnog napretka. Isusa često nalazimo kako jede i pije u društvu i nije tada pustinjačio. Dakako da su ljudima potrebne sheme, naputci, običaji, tradicije i slično kad izostane neposredno vodstvo Duha. Može se reći i ovako: kad čovjek nije svjestan, dovoljno osjetljiv na djelo Duha, onda mu trebaju naputci: Sad je Korizma, sad posti!

Da je do nas, mi bismo si kreirali pustinju prema vlastitoj mjeri (odrekli bismo se čokolade), ali pustinja u koju nas Duh uvodi je sve samo ne to. To nije vrijeme/prostor po našoj mjeri već baš po ne-mjeri. O pustinji ne odlučujemo mi već Duh. Ovisi o potrebama nas i onih koji nas okružuju,. Pravila su za religiozne ljude, dok ljude poput Isusa u pustinju Duh vodi. 

Život Isusa, njegovih apostola i svih velikih ljudi vjere kroz povijest svjedoči o tome da su bili osjetljivi na poticaj i vodstvo Duha. Da nisu robovali ljudskim shemama (iako su slijedili neke običaje – primjerice Isus je platio hramski porez, svetkovao je Pashu i sl., Pavao je zadnji put kad je uzišao u Hram u Jeruzalemu učinio sve po propisima, Djela 21) već su ‘osjetili trenutak’ i način postupanja u skladu s onim što je Duh od njih tražio.

Iskoristimo ovo korizmeno vrijeme da se u molitvi više približimo Bogu kako bismo naučili čuti i prepoznavati njegov glas. Zato, umjesto prijedloga čega se odreći, ove bih godine radije rekao: ne odričite se ničega već se približite Bogu. Jedite čokoladu i molite. Iskoristite moguće teške situacije kroz koje prolazite da biste u njima prepoznali Božje vodstvo, iskusili Boga samoga. Svi nadnevci crkvenog kalendara imaju samo jedan cilj: podsjetiti zaboravnog čovjeka na Božju stvarnost u njegovu životu.

Audio verzija nalazi se ovdje.

3 misli o “Jedi čokoladu i moli

  1. Veronika

    Postiti nije problem jedino kad je čovjeku slabo kad je bolestan ili duboko očajan. Je li to nadhnuće duha na post ? Uvijek sam imala problem s tekstom iz Evanđelja

    Matej 9 .14-17 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?
    Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!
    “A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.
    “I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.

    Je li naša odjeća uvijek nova ili su mjehovi ponekad i stari . Da li ponekad uljevamo i novo vino u stare mjehove? Osobito me muči ta usporedba raspada odjeće ili mjeha kada dođemo u kontakt sa Svetim Božjim Duhom ( predpostavljam da to znači novo vino )
    Rado bih pročitala Vaše objašnjenje.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s