Utjelovljivati Riječ

Na Božić smo razmatrali pitanje mogućeg Božjeg govora danas i zaključili da Crkva ostaje glasnogovornicom Isusova nauka u svijetu koji se Boga odrekao jedino ukoliko sama živi ono što svjedoči, tj. ako utjelovljuje Riječ.

Pred nama je danas Pavlov naputak o životu novoga stvorenja. Jer crkva kao zajednica vjernika jest sjeme novoga stvorenja. Novo stvorenje (kraljevstvo Božje) za sada, dok se ne očituje u punini, živi kao sol, kao svjetlo, kao zrno gorušice. Još je neprimjetno, ali stoje Božja obećanja o njegovu očitovanju.

Zaodjenite se dakle kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u najdublje milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, dugotrpnost, podnoseći jedni druge i milostivo opraštajući međusobno ako tko protiv koga ima kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama milostivo oprostio, tako i vi! A ponad svega toga – ljubav, koja je sveza savršenstva. I nek u vašim srcima pravorijek ima Kristov mir, na koji ste i pozvani u jednome tijelu. I budite zahvalni! Neka riječ Kristova obilno prebiva u vama! U svakoj se mudrosti podučavajte i jedni druge urazumljujte; psalmima, hvalospjevima, duhovnim pjesmama sa zahvalnošću pjevajte Bogu u svojim srcima. I sve što bi god riječju ili djelom činili, neka je u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu. (Kol 3.12-17)

1. Obucite se / zaodjenite se! Što ljudi izvan Crkve prvo na Crkvi moraju vidjeti i bez ulaženja u dublje i potpunije upoznavanje s njom? Iz ovoga što Pavao piše: ‘kaput ili haljina’ koju Crkva danomice oblači, mora biti milosrđe. Kad ljudi gledaju zajednicu vjernika trebali bi po našim odnosima prepoznati da postoji živi Bog. Odnosi među onima koji se nazivaju Crkvom trebaju na ‘prvi pogled’ ukazivati na nj. ‘Odijelo ne čini čovjeka’ ali dok dopremo do čovjeka i te kako se nagledamo odijela. U objavama o izgubljenim ljudima kazuje se kako su bili obučeni u trenutku nestanka. Ne kazuje se kakvi su ljudi, već kako su izgledali, kako su bili obučeni. Znamo da nam dok ne dopremo do čovjek treba ‘puno soli zajedno izjest’.

Je li poziv na milostivo praštanje, na milosrđe realan, moguć? Nije li riječ o utopiji? Bio bi kad bi se Apostol pozivao na ‘savršeni svijet ideja’ (Platon), na ‘kako bi to bilo lijepo i pravedno’, a ne na križ. I to praštanje je imalo svoju cijenu. Nešto o tome zna sam Apostol koji je bio progonitelj Crkve.

Ovom nalogu prethodi: ‘svucite starog čovjeka’. Posao je to. Zajednički posao. Pavao ne piše pojedincima već zajednici vjernika – Crkvi. Ni pojedinac, a još manje ljudska zajednica se ne mijenjaju brzo. Promjena je dugotrajan proces.

2. Srce! Ono što je na nama, ono što je vanjski vidljivo, ono po čemu bismo morali biti prepoznati je milosrđe. No što se krije u srcu? Pavao će reći: Kristov mir! Jedan od slobodnijih engleskih prijevoda će rećI: ‘neka Kristov mir kontrolira vaše razmišljanje.’ To je izvor milosrđa. Mi smo ono što mislimo. Naše riječi i djela su samo posljedica onoga što nosimo u umu. Pomirenje o kojemu govori kršćanska vjera nije jednosmjerno: ono s Bogom, već se tiče čovjekove pomirenosti sa samim sobom i s ljudima koji nas okružuju. ‘Kristov mir’ je mjerilo našega mira.

3. Riječ! Ne znam je’l Pavao imao sluha i je’l ga bilo ugodno slušati kad bi pjevao psalme i hvalospjeve. Znamo, po njegovu priznanju da prema grčkim mjerilima nije bio umješan govornik, ali kakav je bio pjevač ne znamo.

Razumijemo: poziv je ovo na konstruktivan govor bližnjima i hvaljenje Boga. Ne na kritiku, kako se ona najčešće razumije, već na govor koji je motiviran ljubavlju prema čovjeku. Govor koji ne gleda ispunjenje profesionalnih kriterija u nekom području i zato kritizira, već govor koji gleda duhovni rast pojedinca. Znam, mnogi smo odrasli u okruženju (naša je to hrvatska kultura) u kojemu se držalo da će kritika popraviti ponašanje pojedinca. Sjeća li se netko od starijih ‘drugarske kritike i samokritike’? I? Je’l popravila što?

No, poziv na pjevanje psalama, hvalospjeva i duhovnih pjesama nije upućen samo dobrim pjevačima već svima. I onima koji imaju sluha i onima koji ga nemaju. Bilo da se radi da takvim pjesmama međusobno razgovaramo kako se traži u poslanici Efežanima, bilo da Bogu tako u svojim srcima pjevamo.

Zaključno: kad ljudi vide Crkvu, morali bi je prepoznati po milosrdnom odnosu prema bližnjima. Poticaj na takvo milosrdno djelovanje je ‘Kristov mir’ koji se nalazi u srcu vjernika, a riječi koje iz takvog srca teku su riječi zahvalnosti, ohrabrenja i poticanja bližnjih.

Da, takva je Crkva koja nastavlja utjelovljivati Riječ koju je jednoć pred 2000 godina Bog progovorio u Sinu. Ako tako Crkva postupa onda ona ne govori o Sinu, već govori Božju Riječ svijetu koji ne vjeruje ili sumnja.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s