Molitva za vlast

Postoji li danas u Hrvatskoj zadovoljna osoba? Mediji su preplavljeni deprimirajućim vijestima i bombastičnim naslovim. Kako se osjećate u 20 h (ako gledate Dnevnik HTV1) ili kad zaklopite novine? Što tad učinite?

Prorok Habakuk o kome smo nedavno razmišljali, na svojoj je koži osjećao posljedice nepravednog i nasilnog društva. Mogao se: Uklopiti i poistovjetiti s postojećim poretkom; rezigniran odustati; dizati revoluciju … I što je učinio? Od svega je odabrao: ‘Stati pred Boga na svoju stražu’. Viđeno ga je, kao proroka, vodilo bliže Bogu kako bi od njega dobio iscjeljujuću Riječ.

A mi? Što mi, sljedbenici nauka Isusa Krista činimo suočeni s ovim strašnim stanjem u našem društvu? Kritiziramo iz prikrajka, tužimo se, uzdišemo, planiramo iseljenje? Ili pak ovo:

Pročitaj: 1 Timoteju 2.1-5

U našem današnjem tekstu imamo isti poziv: stajati pred Bogom i moliti za vlast! Tako čine proroci. Nije li Crkva pozvana biti ‘proročkom zajednicom i znakom nade?’ (M. Volf) Naš je zadatak moliti za vlast. Uz zadatak imamo i ‘oružje’, sredstvo s kojim taj zadatak imamo izvršiti.

Zašto moliti za vlast?

Zar će nam molitva pomoći, pitat će netko? Nije li vrijeme da se zasuču rukavi, pljune u šake i nešto konkretno poduzme? No, pitam: zar ljudi ne pokušavaju? U Hrvatskoj postoji oko 130 političkih stranaka. Osnivaju se zato da se putem udruživanja pokrenu politički procesi koji bi trebali donijeti opće dobro? Pred svake izbore slušamo puno obećanja. I uvijek iznova se razočaramo. Ispada da je bavljenje politikom potaknuto isključivo osobnim probitkom. Narodu je uvijek jednako ili gore.

1. Molitva je na prvome mjestu

To je ono što vjernici imaju. Mogućnost da osobno nezadovoljstvo i muku društva donesu Bogu. Aktivizmu prethodi molitva. Imamo ne samo zadatak već i ključno oružje / oruđe /sredstvo za dobivanje rata, a mi umjesto da ono što imamo iskoristimo, plačemo kako se rat gubi. Zvuči tako glupo. Pa zaključujem: ili nam nije stalo (tj. još uvijek nam je dovoljno dobro) ili ne vjerujemo da Bog ima interes i snagu da preokrene situaciju.

2. Raznolikost molitve

Prošnje, molitve, zagovori i zahvale. Nije time, dakako sve rečeno, ali nas upućuje na to da, primjerice, uz prošnju za vlast, prepoznajemo i korake koja čini u dobrome smjeru i da na tome zahvaljujemo. Nadalje valja nam zahvaljivati za vlast kao takvu. Što bismo imali da nema vlasti? Očito: bezvlašće. Tko bi od nas htio živjeti u društvu gdje vlada bezvlašće?

3. Miran, tih, pobožan, dostojanstven život

Nije li ovo dosadno, reći će netko? A što je suprotnost tome? Nemir (rat), buka (visoki tlak, oštećeni sluh; nije mogao Apostol ni slutiti kakvu su buku u stanju stvoriti el. struja, promet…), bezbožnost, nasilje i nepoštenje. Je’l bi to voljeli? Je’l to vrijedi? Život kakvim ga opisuje Apostol je kreativan, stvaralački život.

4. Cilj: spasenje čovjeka — spoznaja istine

Takav stvaralački život koji bi vlast trebala osigurati je okruženje u kojemu se događa spasenje čovjeka u njegovu totalitetu. Isus je iscijeljenima od bolesti govorio da su spašeni. Vlast je tu da osigura uvjete za napredak društva u cjelini.

Molitva mijenja atmosferu:

– oni koji su pogođeni lošim stanjem društva, prestaju kukati i započinju proces njegove transformacije vlastitim angažiranjem.
– Oni koji su u poziciji odlučivanja s molitvenom podrškom dobivaju jasnije misli, osjetljiviju savjest, hrabrost donositi dobre i možda nepopularne odluke, Čitam da je nogometaš Dario Srna priznao nakon utakmice u Reykjaviku: ‘Nemamo samopouzdanja, bole nas kritike’

Mi u rukama nemamo političke poluge moći i može nam se činiti da smo zato bespomoćni. No, mi imamo Boga koji čuje čovjekov molitvu i ako je suditi po svjedočanstvu Pisma, povijesti kao i našim vlastitim iskustvima, spreman je uslišiti ih: Uganda, Južna Koreja, vlč. Radigović svjedoči o duhovnom probuđenju u Čazmi i posljedičnom pokretanju gospodarstva. Welško probuđenje — samo su neki od primjera, kao je molitva poslužila kao pokretač društvenih promjena. Usudim se reći: znak da se počela događati duhovna promjena bit će prazni zatvori.

Zašto zajedno moliti?

1. Zato što se time lišavamo sebičnosti. Cilj molitve nije moj boljitak već napredak društva u cjelini – spasenje čovjeka. Moj duhovni rast je samo posljedica onoga što činim za drugoga, za društvo. Suvremena će duhovnost prečesto naglašavati samo-razvijanje, a to stoji u suprotnosti s Apostolovim naglaskom. On uvijek pred sobom vidi crkvu – Tijelo Kristovo, Narod Božji.

2. Zato što se time održava oganj. Utrnuće ognja je sasvim izgledna opcija. Ako se u vatru ne dodaje drva, ona se gasi. Mi se umorimo, zaboravimo, ohladimo. Kad imamo nekoga onda je vjerojatnost za to manja. Kad je hladno u krevetu se dvoje brže zagriju. Tako je i s molitvom. Dvoje ili više molitelja lakše održava plamen živim.

Pavao traži od vjernika da mole za vlast kako bi ih Bog podupro u pravoj nakani, da osigura ono za što je postavljena: mir i pravedno društvo. Pavao drži da bez Boga to ni jedna vlast ne može osigurati. Ali mir nije sam sebi cilj. Cilj je ‘spasenje svih ljudi.’ Spasenje na svim razinama, jer spasenje se ne tiče samo duše. Ljudi izvrgnuti nasilju, nemiru i nepravdi ne doživljavaju spasenje. Naprotiv.

Kako možemo znati ima li smisla Pavlov naputak? Nikako dok ne počnemo zajedno moliti. 

Za koga moliti?

Lokalne vlasti, državne, gospodarske… Jednom rječju za one o čijim odlukama ovisi opće dobro. Samo jedna zajednica, samo jedan grad nisu dovoljni za promjenu društvene klime u Hrvatskoj.

Ideje kako ovu inicijativu proširiti su dobrodošle?

Audio zapis nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s