Progonjeni

Nedjelja, 10. listopada 2013. svjetski je dan molitve za progonjene kršćane. Razmišljamo zato o Učiteljevim riječima koje izreče pri kraju svog prijateljevanja sa svojim učenicima (Ivan 15).

Pita stari vic: Što je to sreća? Hladna noć u SSSR-u. Tri su sata izjutra. Netko lupa na vrata.
– Tko je?
– KGB, otvorite! Čovjek, sav u strahu, otvara vrata.
– Jeste li vi Vladimir Ivanovič?
– Nisam!
– Zdravstvuj tovariš. I čovjek se vrati u topli krevet.

Za sreću je, katkad, potrebno malo.

Iz Učiteljevih riječi u evanđelju ispada da je progonjenost normalno stanje njegovih sljedbenika. Da se kršćanin Vladimir Ivanovič ne bi trebao čuditi ako progonitelji dođu po njega u tri izjutra. Nije čudno da biramo biti nenormalni.

Kršćane je progonilo Rimsko carstvo do Milanskog edikta. Progonile su ga druge religije (islam, hinduizam…), ideologizirana politika (socijalizam je primjerice tražio ateizam kao temeljni svjetonazor), sekularizam (razgovor u Vatikanu o rastućem pritisku na kršćansku etiku u Europi – vijest na: http://pev.com.hr). Progonilo ga se zbog predrasuda, neinformiranosti…

No, valja biti pošten pa reći i ovo:

Ekipa BBC-eve emisije Top Gear koju su snimali u južnim državama SAD-a, spašavala je živu glavu pred puškama (fundamentalnih) kršćana jer su na svojim automobilima napisali: ‘Volim Clintona, Gay is OK i sl. (provocirajući dakako).

Nakon Milanskog edikta kršćani su tijekom sljedećih stoljeća sami postali progonitelji onih koji su drugačije mislili.

Ali ne samo kršćani, već su i Židovi, progonjeni u WWII i sami su postali progonitelji Palestinaca. Poduža je lista progonjenih koji se prometnuše u progonitelje.

Zašto se kršćane progonilo i još ih se progoni? Zato što ih se doživljavalo kao dezintegracijski faktor društva. ‘Nije Cezar gospodin već je to Isus’, ispovijedali su svoju vjeru. Rado bismo imali bratstvo istomišljenika. Bez onih koji burkaju vodu. Rana se Crkva i te kako borila s uskogrudnim židovstvom kako bi u svoje redove primila i ‘pogane’. Ne, ideja o prihvaćanju drugoga se ne probija ni lako ni jednostavno.

Učitelj upozorava svoje učenike da im prijeti progon od ljudi koji su se držali Božjim narodom, a opet potpali pod kategoriju ‘svijeta’. Tko su ljudi tog ‘svijeta’? ‘Svijet’ su, prema Isusovim riječima, ‘oni koji ne poznaju Oca’. Otac je, recimo to tako, počelo jedinstva. Očeva su djeca međusobno braća. Posljedica nepoznavanja Oca je izostanak svijesti o univerzalnom bratstvu među ljudima. Onaj tko poznaje Oca nema potrebe progoniti bližnjega (pobijeđen je Kainov sindrom).

Zašto tako dobre ideje poput Francuske revolucije (egalite, fraternite liberte) i pokušaja stvaranja komunističkog društva nisu zaživjele? Hoće li se Francuz Le Pen danas, 200-njak godina kasnije, složiti s tvrdnjom da su im tamnopute pridošlice braća? Isus, potrebu da se progoni drugoga vidi u nepoznavanju Oca, tj. ‘počela’ jedinstva. Onaj tko nije upoznao Oca ne može u bližnjemu prepoznati brata. Odreći se Boga i htjeti izgraditi ono što zapravo Bog u Kristu nudi, ono što jedino Bog može izvesti, je pokušaj obnove Babelske kule – uvijek bez Boga, vlastitom snagom.

Isus je svojim suvremenicima bio znak univerzalnog bratstva, ali su ga odbacili. No, Duh koji od Oca izlazi, (po nama?) trajno svjedoči o Isusu koji ostaje Božja ispružena ruka čovječanstvu (stvorenju). ‘Njihov grijeh ostaje’ znači: ostaju u stanju otuđenosti od Boga i posljedično od čovjeka. Ako je Isus bio znak univerzalnog bratstva onda ga se ne smije razumjeti i živjeti kao začetnika nove religije (usmjerene protiv drugih u pokušaju da ih se nadvlada – a povijest je toga puna), već kao dovršitelja svake religioznosti. Htjeli mi to ili ne, religija kao sustav uvijek je protiv nekoga. Jer protimba je hrana, pogonsko gorivo svakog sustava. U naravi sustava je natjecanje, nametanje, nadvladavanje drugog sustava. Zato dva jaka ne mogu skupa.

Učiteljeve su riječi: ‘Blaženi ste kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju, i kad protiv vas svakojako zlo lažno izreknu. Radujte se i klikćite; velika je plaća vaša na nebesima! Jer tako su progonili i proroke prije vas’ Mt 5.11-12. Nije lako biti prorokom.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s