Velika provalija

Isusova priča, zabilježena u Luki 16.19ss, o bogatašu i Lazaru ne predstavlja Isusov nauk o raju i paklu. Nisam stručnjak ni za pakao ni za nebo. Ne znam kako je tamo, a na temelju par sličica iz Biblije i pučkog razumijevanja tih stvarnosti mislim da ne bismo trebali stvoriti dogmu. 

Razmišljajmo zato o ‘sutra’, a ne o vječnosti. Nju ostavimo dobrome Bogu. Ili još bolje, razmišljajmo o ‘danas’. Nama je dano govoriti o jučer, danas i sutra, a vječnost spada na Boga. Shvatimo dakle ovaj tekst kao riječ o našoj svakodnevici. Pakao nije ‘tamo’ i ‘sutra’ već itekako može biti ‘ovdje’ i ‘danas’.

‘Umriješe’ – situacija se promijenila. Kolo sreće se okreće; Tko bi gori sad je doli; A tko doli sad je, evo, gori (‘Osman’, ep I. Gundulića). Ne moramo nužno ovo ‘umriješe’ razumjeti kao prestanak življenja. Bit će dovoljno da ga razumijemo kao: ‘sad više nije kako je bilo’. Nije nemoguće pretpostaviti gubitak čak i enormnog bogatstva. Bogataš postaje siromah, odbačen, u mukama. Stara židovska kletva kaže: ‘Dao Bog da imao pa nemao!’ I sad se dogodilo da se onaj koji je uživao u izobilju nađe bez ičega, ovisan o siromahu, o onome koji je do jučer želio mrvice s njegova stola.

‘Velika provalija’ – Iako je slika koja je iskrsavala pred očima Isusovim slušateljima vrlo vjerojatno bila slika geološkog procjepa između današnjeg Jordana i Izraela s rijekom Jordan u sredini, meni se pojavljuje druga slika: Ja ne idem leć, da ne osjetim led; Sa tvoje strane posteje, di mučiš; Di svako drži svoju stranu; I ponosa i gluposti. (‘Oprosti’, Giboni)

Nemoguće je prijeći preko velike provalije ako se ustraje u svojoj sebičnosti. Isus ovom pričom želi potaknuti slušateljstvo da danas, dok još mogu, promijene perspektivu: da vide Lazara! Da prijeđu ‘na drugu stranu’ dok još mogu. Isus dramatičnom pričom želi potaknuti na razmišljanje. Kaže ruski pisac Vladimir Nabokov da ‘umjetničko djelo samom svojom prirodom mora zaprepastiti i šokirati.’ Ne čini li to baš Isus ovom pričom: šokira, tjera na razmišljanje, na odluku. Ono što su nekad činili učitelji, danas kao da čini umjetnost.

Zašto je bogataš završio u paklu? Zar zato što je bio bogat? Svakako ne. Završio je zato što je bio sebičan, zato što je odbio vidjeti Lazara koji mu je sjedio pred vratima. Sad u promijenim okolnostima, baš je Lazar trebao biti taj koji će mu donijeti utjehu i rashladu. Sad je čak počeo misliti na druge ljude – na svoju braću. Dok mu je bilo dobro, nikoga nije vidio. Tek kad se i sami nađemo u nevolji počinjemo primjećivati nevoljnike. 

Ova priča može poslužiti i kao opravdanje postojećega stanja jer će sirotinja ionako uživati u drugome svijetu. Marx je tražio da se promijene robovski uvjeti, a ne da se robovima obećava raj na onome svijetu. Da se lanci ne ukrašavaju cvijećem, već da se lanci raskinu.

Možemo li stvoriti pravedniji svijet? Isus ovom pričom potvrđuje svoje uvjerenje da se može. Nije li, u konačnici, Isus zapravo to i činio liječenjem, poučavanje, propovijedanjem, hranjenjem, izgonom zloduha? Mijenjao je situacije, a nije se mirio s postojećim stanjem stvari. Nije valjda, kako vjerujemo, došao na svijet od Oca, da bi blagoslovio postojeću nepravednu situaciju? Mislim da je ovom pričom htio postići baš to: potaknuti čovjeka da se ne miri sa siromaštvom, odbačenošću, bolešću, nepravdom. Da u ime ‘onoga’ svijeta’ ne zanemaruje ovaj. Takav kakav je: s bolesnicima, sirotinjom, nepravednim bogatstvom.

Što je Isusovim suvremenicima stajalo na raspolaganju u stvaranju boljega svijeta? Što su imala bogataševa braća kojima je htio poslati opomenu po nekom tko će ustati iz mrtvih? Zakon i Proroke! Svaki narod ima nešto na temelju čega može stvarati bolju sutrašnjicu. Za ‘pogane’ Pavao kaže da imaju savjest. To što imamo je ‘odskočna daska’ za ono što tek trebamo steći. Židovi su i te kako na temelju Zakona koji su imali mogli osigurati da bogataš ne imadne neizmjerno bogatstvo dok mu je pred pragom Lazar umirao od gladi. Briga za siromaha je inkorporirana u Zakon. Za to im nije trebao da dođe netko iz mrtvih da ih podsjeti na nužnost brige za siromaha. Zakon ima snagu u ograničavanju zla, ali nema snagu unutrašnje promjene. Zakon je kako će reći Pavao u Galaćanima poslanici naš čuvar, naš zatvor, naš pedagog koji nas vodi dok ne steknemo punoljetnost koju nam Krist donosi. To se punoljetstvo u Kristu naziva slobodom. A tu slobodu Pavao definira kao: ‘vjera ljubavlju djelotvorna’ (Gal 5.6).
I društva koja se ne pozivaju na Boga obrazovanjem, poreznim i zdravstvenim sustavom, poštivanjem ljudskih prava i sl. stvaraju bolji svijet. Stvaraju bolje i pravednije uvjete za sve svoje građane.

Ne izaziva li ovaj tekst i nas da pogledamo oko sebe i vidimo ‘Lazare’ u našem vidokrugu? ‘Pravednici’ bi mogli lako završiti u paklu ako ne reagiraju na uočenu nepravdu, ako ne zasuču rukave kako bi nahranili gladne, ne napoje žedne, ne učine ono što je u njihovoj moći kako bi očovječili ovaj svijet.

Počni od onog što je nužno, potom učini ono što je moguće pa ćeš brzo učiniti i nemoguće.
sv. Franjo Asiški.

Audio verzija nalazi se ovdje.

2 misli o “Velika provalija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s