Predstečajna nagodba

Tekst u Lukinu evanđelju 16. 1-15 kao da je pisao hrvatski ministar financija. Stavimo se u upraviteljevu kožu. Možda nam tada neće biti tako teško razumjeti ovaj ni malo lagani tekst.

Situacija je ozbiljna s tendencijom da postane očajna. Prijeti mu da kao čovjek od ugleda postane ili prosjak ili najamnik. Uzrok prijetnje koja se nad njega nadvila je to što se počeo ponašati kao gospodar. Novci i cijelo imanje nisu njegovi, ali on s njima postupa kao da jesu. I sad prijeti stečaj, sankcije. U takvom stanju nije siguran ni u ‘kruh svagdanji’ jer niti može kopati, a ni prositi ne želi. Cijeli se njegov svijet ruši. Što učiniti s krhotinama toga svijeta? Prepustiti se u ruke ‘sudbine’, u ruke gospodara kome je rasuo imanje? Nikako, jer gospodar u takvoj situaciji neće pokazati razumijevanje za nj. Ne vrijedi ostaviti sve, dignuti ruke od svega ili pak na sebe. Valja, kao u slučaju graditelja i vojskovođe (Luka 14) pribrati se (duboko udahnuti), sjesti, razmisliti, donijeti odluku i po tome postupiti. Drugim riječima, panika i impulzivno donošenje odluka su u takvim slučajevima najgori čovjekovi saveznici. Upravitelj se odlučuje na ‘predstečajnu nagodbu’.

Gospodar bi mu s pravom mogao prigovoriti lakomislenost, nepoštenje i duge slabosti ali je više cijenio njegovu odlučnost i sposobnost da svoj poraz pretvori u pobjedu, da skupi krhotine i od njih napravi novu, možda manju, ali ipak ‘zgradu’ života. Možda u budućnosti neće živjeti u dvorcu, ali će imati krov nad glavom. Možda neće imat jahtu ali barem neku barku hoće. Možda neće jest škampe, ali za sendvič s parizerom će se uvijek naći. Upravitelj zapravo kontrolira dug i time dužnike obvezuje za vrijeme koje dolazi. Vjerojatno ne igra na kartu ljudske zahvalnosti jer zna da to skoro ne postoji, već na kartu obveze?

I gospodar i Isus hvale upravitelja. Djeluje čudno. I tu je problem s ovim tekstom. Ne hvale ga zbog nepoštenja, već zbog snalažljivosti, odlučnosti, pronicljivosti, mudrosti (ovisi o prijevodu). Možemo reći i ovako: ‘Budi čovjek ovdje kako bi ti bilo dobro u vječnosti.’ ‘Mi očekujemo novo nebo i novu zemlju gdje prebiva pravednost’ (2Pt 3.13). No, to nikako nije pasivno iščekivanje. Ne, na primjeru ovog čovjeka vidimo: to je aktivno nastojanje da se s onim što imamo – ‘lažno bogatstvo’ (KS), ‘nepravednom, ovozemno bogatstvo’ (RK) – osiguramo ‘vječne šatore’.

Što je to ‘nepravedno ovozemno bogatstvo’?

–          Svako je ovozemno bogatstvo nepravedno jer počiva na izrabljivanju. Naprosto ne postoji mogućnost da netko svojim radom zaradi za jahtu od 100 milijuna €. Radnik onoga koji to posjeduje istovremeno radi za par stotina €. Neki dan na TV-u: na HTV3 dokumentarac o gladi u svijetu, o djeci koja umiru, a istovremeno na DomaTV-u repriza Masterchefa i problemi s teksturom jela.

–          Možemo ga razumjeti i kao ‘prolazno’ – stoji uz ‘vječne šatore’. Kao što je svako bogatstvo nepravedno, tako je i prolazno. Treba li tumačiti i dokazivati da živimo u svijetu gdje smo istovremeno i žrtve i stvaratelji nepravde? Treba li dokazivati prolaznost bogatstva? Za pravdom svi žudimo, dakako za sebe prvenstveno.

Farizeji se smiju ovoj priči. Zašto? Jer su kako kaže Luka, bili srebroljupci, a Isusova pouka, kako su je oni čuli, nije podržavala njihov svjetonazor. Očito su posljednje riječi: ‘Ne možete služiti Bogu i ovozemnom bogatstvu’ bile okidač njihovom smijehu. Njima je bilo stalo do materijalne dobiti i do časti koju će dobiti od ljudi.

Traži li Isus potpuno distanciranje od novca? Znači li to da samo potpuni siromah može služiti Bogu? Očito ne ako je suditi prema onome što je gore rečeno. A što onda traži? Zakonito korištenje vremenitoga uz shvaćanje da novac nije vrhunska vrijednost  kojoj se služi već  je on samo sredstvo kojega treba mudro iskoristiti za dobro bližnjega, a time i za trajne vrijednosti.

Što je s bogatim kršćanima, primjerice s našim donatorom? Kome služi čovjek s tolikim imetkom? Ako imamo 100 kuna u džepu, nije teško pretpostaviti da ćemo lako reći: novcu! Ali, ako prihvatimo statističke podatke da je prosječna plaća u HR oko 5200 HRK, pitajmo se koliko smo od tog novca spremni dati? Elementarna matematika pokazuje da smo (ne svi, naravno) jako daleko od toga da damo samo desetinu svojih prihoda. Ako, pak, pogledamo samo ono što smo mi u Rijeci napravili njegovim donacijama (da ne spominjem bezbrojne druge projekte koji su omogućeni njegovim novcem), postaje prilično jasno da čovjek koji ima puno novca, ako mu je srce ispravno pred Bogom, uopće ne mora biti sluga kapitala, već može upravljati tim novcem koji mu je dan, na dobrobit drugih. I te kako može čovjek koji ima mjesečni budžet od 500 €biti veći sluga novca od onoga koji ima 500 M€.

Zato:

  1. Uvijek iznova odlučivati se na služenju Bogu, jer idoli vrebaju. Nikad, dok smo živi, nećemo biti oslobođeni napasti da na prvo mjesto stavimo bilo što drugo osim Boga samoga.
  2. Ne odustajati ni kad nam je izgledan i najmračniji scenarij. Uvijek imamo nešto što možemo korisno upotrijebiti, tj. izgledni poraz pretvoriti u pobjedu.
  3. Biti uvijek svjestan da ono što imamo danas i kako s tim postupamo određuje naše sutra.

Audio zapis propovijedi u BC Rijeka nalazi se ovdje

 

2 misli o “Predstečajna nagodba”

  1. Kako čovjek ništa ne može razumijeti dok mu je dobro. Tako i ja jučer slušajući čitanje u crkvi , nisam mogla nikako razumijeti kako je bogat čovjek mogao oprostiti svome upravitelju i još ga nagraditi , kad mu je još više rasipao imanje.. Nisam nikad s tim čitanjem mogla izići na kraj . Pa sam molila Gospodina da mi pomogne da ga mogu razumijeti. Došao je nedjeljni ručak , pa večer , pa prekrasne zvijezde pa . veličanstveno jutro , izlazak sunca , prekrasno nebo i još ljepše more , pa jutarnja molitva ali još uvijek nisam razumijela jučerašnje čitanje . Tada sam morala ići u trgovinu i prije toga posjetiti bankomat. Kad sam vidjela koliko još imam dozvoljenog minusa , umalo mi nije pozlilo. Jedva sam prešla cestu da nesretno ne stradam i pošla na kapučino da dođem k sebi. I dok sam pila kapučino, pogledala sam u lijepo plavo nebo i sve mi je sinulo.
    Čitava je stvar u SMANJENJU DUGA. Bogatom čovjeku nije trebalo ni brašna ni ulja , da su mu to dužnici i vratili , možda bi svemu tome istekao datum do kada je najbolje upotrijebiti, pa bi to sve morao dati na super akciju ili baciti. BOgatom čovjeku bili su potrebni zadovoljni i siti ljudi koji su očito radili za njega. Mudri upravitelj usrećio je dužnike bogatog čovjeka i time pribavio simpatije i sebi i gazdi. Pa tako ti ljudi neće ići kupovati u drugi tgovački lanac gdje je jeftinije, ili se zaposliti od drugog gazde.
    Sve je to slika našeg dobrog Nebeskog Oca . Kome nije stalo da mu mi nadoknadimo svoje dugove do posljednjeg novčića , ta zato je poslao svoga Sina da iskupi naše dugove. NAšem je Nebeskom Ocu stalo da nam dugovi budu manji . To je ono : ” Kome oprostite grijehe bit će mu oprošteni , kome zadržite bit će mu zadržani ”
    To je prvenstveno ispovijed kod katolika i pravoslavnih a na neki način i kod protestanata. A mi svatko osobno možemo opraštati , onima nad kojima u datom momentu imamo upravu ,onima kojima zamjeramo ili oprostiti ili im barem smanjiti zamjerku. , pa je više ni kod Boga neće imati . To je ono:” Oče naš Koji Jesi na nebesima – otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim .
    Isus je prije nego što je uzašao , dao vlast apostolima da upravljaju onime što je ostavio . Da iscjeljuju , istjeruju zle duhove i opraštaju grijehe.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s