Za slobodu oslobođeni (2)

Dok su išli putom, reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.” Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”

Drugomu nekom reče: “Pođi za mnom!” A on će mu: “Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.” Reče mu: “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.”

I neki drugi reče: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.” Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”

Da bi se naglasila poanta, da bi zazvonilo u ušima zahtjevi su radikalno postavljeni.  Doslovno shvaćeni bez konteksta ovi zahtjevi isključuju sve nas iz nasljedovanja Krista.

  1. Jednostavnost, skromnost, čak i siromaštvo – Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.
  2. Kraljevstvo Božje na prvome mjestu – Dopusti da pokopam oca.
  3. Nema povratka na staro – Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire, nije prikladan za kraljevstvo Božje.

1. Ostaviti sve i poći za njim!? Ako već i zbog klimatskih razloga ne možemo ne imati krov nad glavom, i ako je ovdje u pitanju jednostavnost i skromnost postavlja se pitanje koliko skromno je dovoljno skromno? Možda onoliko koliko je potrebno, a da se pri tom pohlepno ne gomila zalihe? (Čuvajte se svake pohlepe, jer nije život u obilju posjeda! Lk 12.15).

Ovo ‘Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti’ valja razumjeti u kontekstu: U jednom samarijanskom selu nisu ga htjeli primiti i zato naputak potencijalnom sljedbeniku: ‘Vidiš što znači poći za mnom? Dogodit će ti se da poput mene nećeš imati gdje prenoćiti. Jesi li spreman na to? Nema ni jednog razloga vjerovati da Isus sam nije imao imetak, očevinu u Nazaretu. Naglasak je očito na jednostavnosti, skromnosti, na posvećivanju života stjecanju nekog drugog imetka, a ne samo materijalnog.

2. I u tzv. Propovijedi na gori Isus zahtjeva da se ‘traži najprije Kraljevstvo nebesko i njegova pravednost, a da će se ostalo, kaže Isus, nadodati.’ Čovjek je redovito uspješan u onome čemu se sav posveti, preda. Usput se može popiti kava u kafiću, ali se ne može završiti škola. Sva kraljevstva ovoga svijet prolaze, ma kako se neuništivima sama sebi činila, ali KB je neprolazno jer odražava vladavinu samoga Boga. Staviti to na prvo mjesto – Isusov je zahtjev. Pokopati oca je bez sumnje važno, ali kad znamo da je to bilo povezano i s nasljedstvom, onda je jasno da će se pokop pretvoriti lako i brzo u ostavinsku raspravu. U zaokupljenost brigom oko toga koliko će sredstava ostati pojedinom nasljedniku, uključujući ovoga koji bi želio biti Isusov sljedbenik.

U našoj svakodnevici to znači: Ne idemo na posao, već u misiju. Nije nam na prvom mjestu zarada već utjelovljivanje KB (‘ostalo će vam se nadodati…’)

3. ‘No turning back!’ Naslov propovijedi B. Herma koja je 1983. promijenila moj život. Odlučnost da se ustraje na odabranom putu. Ne zaboravimo da se taj isti Petar koji je rekao: ‘Evo, ostavismo sve’ nakon Kristove smrti vratio ribarenju. Da, u našim životnim odluka postoje i kolebanja, nesigurnosti, ali postoje i ‘popravni ispiti’.

Nije li za razumijevanje Isusove sile u službi ključno upravo to što je živio ovo što ovdje traži od potencijalnih sljedbenika? Razumijevanje Isusove službe koja je bila obilježena silom najlakše tumačimo snagom Duha Svetoga (skoro kao ‘magičnog štapića’), no meni se čini da je upravo predanost ovim trima ‘načelima’ za koje traži da se potencijalni sljedbenici opredijele, ono što mu je omogućilo da bude silan u riječima i djelima.

Uz sva opravdanja koja će ‘zdrava pamet’ naći u korist građanske opcije, ostaje kako mi se čini neosporna činjenica da su istinski duhovno snažni ljudi bili oni koji su imali potrebnu distancu od ovisnosti o materijalnom svijetu.

Na što mislim kad govorim o ‘duhovnoj sili’? Mislim na sposobnost, moć, na autoritet da se čovjeku podari sloboda. Sloboda je mogućnost mišljenja, govorenja i djelovanja bez nužde, prisile. Iz odluke. ‘Kršćanski bi lideri’ trebali biti prepoznati ne po uspješnosti kraljevstava koje su izgradili već po slobodnim ljudima koje ostavljaju za sobom (ne nužno pristaša i sljedbenika jer se duhovna moć očituje u mogućnosti da sljedbenik prestane nasljedovati i sam postane ‘vođa’).

Razlika između Isusove sile i autoriteta i ovosvjetskih sila i autoriteta leži u tome što Isus time što jest i što ima donosi oslobođenje čovjeku, dok potonji multipliciraju čovjekovu zarobljenost. I to ne zato što su zločesti, već zato što i sami nastupaju iz pozicije nužde – zarobljenosti: ‘Usta govore ono čega je srce prepuno!’ I duhovni gurui često znaju tako nastupati – stvarajući sljedbenike koji nisu ništa više od njihovih robova.

Kako je Isus donosio to oslobođenje? Bitno: Riječju! Završetak Propovijedi o povjerenju glasi: ‘poučavao ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci’ (Mt 7.29). Sva čudesa koja je činio, svi oslobođeni ljudi (oprošteni grijesi, ozdravljeni, nahranjeni), smirene oluje, sve je to učinio snagom riječi. Sam je rekao: moju su riječ držali, pa će i vašu (Ivan 15.20). Svi koji su, otvorena srca,  dolazili u susret s njim, doživljavali slobodu od svojih zarobljenosti.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s