Idi u miru

Žena, koju Luka naziva ‘grešnicom u gradu’, prekršila je odredbe Zakona, društvene norme na njemu utemeljene, no Iz Isusove reakcije zapažamo da on u tome vidi stanje koje njoj donosi neugodu, sram, nisku razinu samopoštovanja. Možemo pretpostaviti da je čula za Isusa i da je najmanje što je iz tih priča mogla zaključiti to da ju on neće odbaciti i neće promatrati kao robu koja se dobiva s nekoliko novčića. Suze te žene, prolivene pred svima, svjedoče o njezinoj dubokoj boli. Ne rasplačemo se lako u javnosti. Njen je ‘gard’ pao jer se pred Isusom nije trebala braniti dok je pred okolinom koja su je osuđivala to morala stalno činiti. Najviše osude, dakako u farizejevoj kući. Priznajemo, dakako, u svakome od nas čuči mali farizej. Ako tijekom godina svog kršćanskog hoda nismo napredovali u milosti, taj ‘farizej’ ima veću vlast nad nama.

Iako je Šimun mislio da Isus ne zna s kim ima posla, Isusu je jasno. No, više od zakona i nemoralnosti njezina posla, Isus je zainteresiran za tu ženu. Njega brine ona i njezina egzistencija. Njezin razoren život zbog kojih lijeva tolike suze da njima uspijeva Isusu noge oprati. Šimunu je stalo do riječi, do Zakona, do morala i zato osuđuje tu ženu koja je živjela suprotno regulama i očekivanjima okoline (nisu se dakako pitali kako je ona mogla biti prostitutka okružena visokomoralnim ljudima: kome se prodavala ako ne Šimunovim sumještanima?).

Isusovo rješenje situacije Šimunu je izgledalo krajnje neprimjereno. To što je ostao posramljen je možda manje bitno. Bitno je to da Isus ne postupa u skladu s njegovim očekivanjima koja su utemeljena na Zakonu. Vjerojatno bi ga danas u nekim fundamentalističkim krugovima optužili da je ‘liberal’. Da ju nije u ime pravovjerja potjerao ili barem prokazao, javno osudio. Ali, sjetimo se i rasprave oko razvoda. Jedna je rabinska škola lakše dopuštala razvod. Manja je ženina krivica mogla biti, a da ja muž otpusti (obrnuto ne vrijedi, naravno). No, Isus tu postupa ‘konzervativno’. Kaže da je samo zbog tvrdoće ljudskih srdaca Mojsije dopustio razvod, ali da nije bilo tako od početka. Isus se ne uklapa u te naše sheme. Isus nije ni liberal ni konzervativac. Parcijalni je Isus, kako bi neki htjeli, primjerice, 70-tih godina doživljavan i tumačen kao komunistički revolucionar. Ovih dana neki bi neki htjeli da je promotor gay prava. Ali ne, Isus evanđelja se ne uklapa u te sheme.
Ne suditi – aksiom Kristova nauka. Govoriti – Kristov nalog i njegova praksa. Kako, dakle, govoriti, a da se ne sudi? Što je Isus učinio?

Prvo, dopustio joj je, iako je znao za njezin život, da mu opere noge. Da ga se u javnosti dodirne. Da osjeti njegovu blizinu. (A mogao ju je šutnuti nogom i dobiti Šimunov pljesak i odobravanje.)
Drugo, brani je od osude okoline.
Treće, kad je došao trenutak jasno je progovorio o njezinu stanju: ‘Opraštaju ti se grijesi! – Idi u miru’. Upućuje nas te riječi da se njezino stanje promijenilo. Možda griješim, ali zvuči malo vjerojatno da je to značilo: ‘Prostituiraj se i dalje, ali se od sada nemoj zbog toga loše osjećati!’, kako bi rekli danas. ‘Pa to je samo posao. Bitno je da, kao u Njemačkoj, imaš radnu knjižicu i da plaćaš porez.’ Mislim da je to za nju značilo: Prekidam sa starim životom i započinjem izgradnju novoga. Mogu to zato što sam doživjela ljubav i prihvaćenost. Do sada su ‘vodili ljubav’ sa mnom, a sad sam doživjela ljubav.

‘Vjera te tvoja spasila!’ Od čega je bila spašena? Često ovo ‘vjera te tvoja spasila’ ima isključivo eshatološku dimenziju. Često izostaje taj naglasak na ‘sada i ovdje’, na sadašnju spasenjsku dimenziju vjere. Za nas ‘biti spašen’ znači biti siguran da ćemo ili po smrti ili Gospodnjem dolasku ‘otići na nebo’: ‘Sad si se obratio, i čekaj da Krist dođe ili da ti odeš Bogu. Tamo ti je osigurana vječnost,’ reći ćemo. Ali po utjelovljenju skoro kao da nemamo pravo misliti o nebu. Ono je sišlo k nama. Tu nam je dano živjeti. Tu imamo zadatak. Tu se mora očitovati Božje spasenjsko djelo. I Ivan svoje otkrivenje završava vizijom nebeskog Jeruzalema koji se spušta, koji silazi s neba. Ne, ta je žena bila spašena u svom vremenu iz stanja u kojemu se nalazila. Bila je pozvana u novi život. U slobodu i mir.

Mi možemo ‘čeznuti za domovinom’ (kao kaže dobro nam znana pjesma) ali to nas ni na trenutak ne ispričava od odgovornosti za ovaj svijet. U toj se čežnji za nekim drugim, boljim svijetom, lako prošverca nespremnost da se brinemo za ovaj svijet. Za svijet koji će ionako završiti u ‘ognju posljednjeg suda’. Drugim riječima, ne volimo ovaj svijet već ga podnosimo kao nužno zlo. Bezbrojni pokušaji čovjeka da na bolje promijeni ovaj svijet nisu urodili plodom pa je vjerojatno i to jedan od razloga za obeshrabrenje. Nije li, primjerice, apstinencija birača na izborima pokazatelj toga? Odustali čak i od napora zaokruživanja na izbornim listićima, jer ‘ionako se ništa neće promijeniti.’ Malo je primjera poput Vesne Brezović koja se na nedavnim lokalnim izborima kandidirala za gradonačelnicu Duge Rese. Odvažila se ući u arenu u kojoj lavovi grizu do istrebljenja.

Očito, iz uvjerenja da postoji dobro, postoji istina, postoji svjetlo, postoji život, lako osuđujemo one ljude koji postupaju suprotno tome. I Isus to vjeruje ali na tom putu postupa drugačije od Šimuna farizeja: on uspijeva dobiti ljude da mu se pridruže na tom putu. Zapazimo, ne pridružuje se on njima (u smislu da pristaje na njihov put), već oni njemu (prihvaćajući njegov put). Farizej pak isključuje nedovoljno dobre pa se njegovo društvo smanjuje. Isus prihvaća čovjeka pa se njegovo društvo putem povećava. Završetak današnjeg teksta svjedoči o ženama koje su mu se pridružile. One koje su bile bolesne, opsjednute zlodusima i mnoge druge koje su postale njegove suputnice.

Isus ne raspravlja o fenomenima i pojavama (u ovom slučaju o prostituciji), već se dotiče osobe. Iz mog iskustva mogu reći da raspravo fenomenima ‘vrijeđa’ ljude pa se više ne usuđuju pristupiti raspravitelju zbog dojma da je negativnom prosudbom prakse koje su dio, odbacuje i njih same. Za Kristove sljedbenike fokus bi morao ostati uvijek na čovjeku, a ne na fenomenima.

Hoće li svaki put ‘upaliti’ ovakav pristup ljudima? Hoće li svaki put zagrljaj pomoći čovjeku da se iščupa iz svog nemira, iz svog grijeha i ‘pođe u miru’? Ne znam. Ne znam zato što sam se osvjedočio u životu da sa živim ljudima ne postoje pravila. Nemamo garancije ali imamo putokaz. Imamo i nadu i vjeru da je moguće da čovjek nađe svoju slobodu, spas i mir: Grijesi su ti oprošteni! Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!

I za kraj: pokušajte sljedećih dana umjesto ‘grešnice u gradu’ u ovom tekstu čitati i razmišljati kao da tu stoji riječ: lezbejka. Ugodno vam čitanje.

Audio verzija nalazi se ovdje

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s