Prvo jutro novoga stvaranja i nevjerodostojni svjedoci

Prvoga dana u tjednu, o praskozorju, dođoše one na grob noseći mirise koje pripraviše. Nađoše kamen otkotrljan od groba. Uđoše, ali tijela Gospodina Isusa ne nađoše. I dok su stajale zbunjene zbog toga, kad gle: a to dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše preda njih. Prestrašene prignuše lica k zemlji, a oni im rekoše: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje – uskrišen je! Sjetite se kako vam je zborio dok je još bio u Galileji, da Sin Čovječji ‘treba da bude predan u ruke grješnih ljudi, i da bude raspet, i trećega dana da ustane.’« I one se prisjetiše njegovih riječi te, vrativši se s groba, dojaviše sve to Jedanaestorici i svima drugima. Bijahu to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva; i ostale zajedno s njima. Kazivale su to apostolima, ali se njima njihove riječi pričinile kao besmislica i nisu im vjerovali.

A Petar ustade i potrča na grob. Nadvirivši se, opazi samo povoje. I ode, čudeći se u sebi što se to dogodilo.

Čudile se žene. Čudio se Petar. Čudimo se danas i mi. Priča o uskrisenju je utoliko neobična što prezentacija govora o najtežem pitanju čovjekova života – o smrti i njezinu prevladavanju – odudara od načina na koji bi je danas ispričali mediji i  Hollywood.

Udžbenici iz marketinga kažu da u kreiranju evenata treba uzeti u obzir:
– vrijeme – timing, ljude – suradnike i publiku, novac te, dakako medije.
Očito je u ispričanoj priči o ženama i Petru kraj praznoga groba riječ o anti-događaju, o anti-eventu.

Postavimo si danas dva pitanja: Prvo, što nam kazuje činjenica da se uskrsnuće događa izvan židovskog konteksta pashalne subote? I drugo, što nam kazuje to da se ono događa u rano jutro kad nema svjedoka?

1. Događaj se zbio ‘za mraka prvog dana u tjednu’? Sva je pozornost ljudi već na svakodnevnim brigama novoga radnoga tjedna. Subotnje, pashalno (!) – svečarsko je ozračje minulo. Ne samo da bi uskrisenje u subotu bilo efektnije, ono bi nosilo i pečat potvrde židovst

‘Prvi dan’ u židovskoj tradiciji govori o početku stvaranja. Jedan dan završava zalaskom sunca i tada započinje novi dan. Kristovo uskrsnuće, dakle, stoji na početku ‘novoga stvorenja’. I po tome je jasno da Isus ne nastavlja tradiciju ‘krpanja staroga stvorenja’, sustava koji se unatoč svim pokušajima pokazao – nedostatnim za vječno spasenje. Zato Isus kaže da je njegov nauk ‘novo vino koje se lijeva u nove mješine’ i da je za ulaz u kraljevstvo Božje potrebno nanovo roditi se. Pavao pak tvrdi da je ‘osposobljen za poslužitelja Novoga Saveza – ne slova nego Duha, kao i da su sve rasprave oko ‘obrezanja’ tj. vjernosti Mojsijevu zakonu besmislene i nepotrebne. Ono što je važno je: živi li netko u novome stvorenju.

2. Zašto je sve tako tajno? Je’l ‘režiseru’ stalo do toga da se za priču čuje ili ju je želio zadržati u tajnosti? Ako ipak želi da se za nju čuje, što možemo i moramo naučiti iz načina na koji je objavljena?

Prvi ‘svjedoci’ su žene. Već je i to čudno. Čudno je da kršćanska poruka počiva na svjedočenju žena, a one kako znamo kroz svu povijest bijahu smatrane manje vjerodostojnima od muškaraca. One su morale otići s groba i osobno posvjedočiti o praznome grobu, susretu najprije s anđelima, a onda i s ‘vrtlarom’ (prema Ivanovoj verziji događaja).

Poruku o Uskrslom prenose oni koji su se njim susreli -> svjedoci, a ne marketinški stručnjaci, PR-ovci, propagandisti, ideolozi, nasilni pokrštavatelji, branitelji pravovjerja i ostali koji su to tako revno činili tijekom povijesti iz sasvim sebičnih motiva.

Ne možemo sa sigurnošću znati kako bi priča bila prezentirana javnosti da se dogodila u vrijeme mas medija, ali naslućujemo iz ovoga: Za širenje Radosne vijesti ključni su presvjedočeni pojedinci koji su ‘susreli Uskrslog’. Susreli Boga života. Radosna vijest ide od ‘usta do usta’. Od osobe do osobe. Vrijednost mas medija je u tome da senzibilizira slušateljstvo / čitateljstvo, ali put Bogu određen je čovjekom – osobnim svjedočanstvom presvjedočenih.Uskrišenog nisu dočekali reflektori i kamere. Nije davao ekskluzivne izjave za javne i privatne medije, već se objavio prijateljima, onima koje su žalovali zbog njegove smrti. Apostoli, kako bilježi Luka, nisu vjerovali riječima žena. Očito je Bog izabrao neugledno, manje vrijedno i odbačeno (ta radilo se o Galilejskim seljankama) kako bi proširio glas o živome kojemu nije mjesto među mrtvima. Tko bi od nas za glasnogovornika tako važne vijesti izabrao one koje su u startu podcijenjene? Čija se riječ unaprijed dovodi u sumnju?

  • Kristovo je uskrisenje sjeme novoga stvorenja. Ono je vidljivo svugdje gdje se u svijetu mržnje pokaže ljubav.

  • Širenje Radosne vijesti ovisi o presvjedočenim pojedincima, ma kako u vlastitim očima sebi izgledali neugledno. Uskrsli Krist će se pobrinuti za snagu svjedočanstva. Svjedoci samo moraju otvoriti usta iako će poruka nekima (možda i većini) izgledati kao besmislica.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s