Poći nam je. zar ne? (9. dio)

IX

– Poći nam je, zar ne?

– Ako si spreman.

– Hoće li primijetiti oni koji ostaju?

– Neki hoće. Većina će vidjet neku čudnu sjenu ali se neće previše obazirati na nju .

Dječak zagazi u vodu. Isprva mu je došla do gležnjeva, a onda do koljena. Zagazi još dublje i voda prijeđe preko njegova pasa. Nakon nekoliko koraka zapliva. Starac mu se pridruži.

Sunce je zašlo. Na svijet se spuštao mrak. Dječak se začudio što ih rešetke nisu zaustavile. Odlučio je poći i nikakva ga prepreka nije mogla zaustaviti. Nije se obazirao. Očekivao je još gušći mrak, no svjetlo se nije smanjivalo. Nije se usudio pitati, ali mu je i bez toga bilo jasno. Starac je bio s njim. Onaj koji je gledao u sunce u sebi nije nosio crnu rupu. Ona je bila rasvijetljena suncem. Nije ga bilo strah. Znao je i zašto. Da ih je netko gledao u tom trenutku vidio bi kako dvoje postaje jedno. Kao da su to oduvijek i bili.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Cijela pripovijetka Poći nam je, zar ne? u pdf vrziji nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s