Tko smo mi i zašto?

Glumac Filip Radoš nedavno je izjavio: ‘Bez brkova se osjećam kao bez identiteta.’ Što je to identitet?

Identitet je skup osobina po kojima su neka stvar, pojedinac ili skupina prepoznatljivi. Pitat će nas za ime, ime oca (ili majke), prezime, datum i mjesto rođenja, JMBG ili OIB, adresu stanovanja, školsku spremu, zanimanje. Ali mi smo i više od toga. Mi smo i ono što volimo, čime se bavimo (osim posla), ono o čemu razmišljamo, čemu se nadamo, kako koristimo svoje vrijeme, svoj novac, čega se bojimo, od čega bolujemo, kakvu obitelj imamo, kakav nam je glazbeni, kakav likovni ukus. Sve to i još više od toga čini naš osobni identitet. Čovjek je višedimenzionalno biće.

Koji je naš identitet. Identitet zajednice koja se jutros sabrala na ovome mjestu. O kakvoj je ljudskoj zajednici riječ? Onaj prvi dio lako riješimo. Baptistička crkva Rijeka, rođena pred 50 godina, ima neki OIB, S. Krautzeka 76, članica SBC-a. Mogli bismo redati podatke o članovima, povijest, teološke naglaske i prijepore, crkvenu praksu itd., ali pitanje je ovo: što je ono ključno što nas čini da budemo to što jesmo? Držim da je ključno pokušati odgovoriti na pitanje: Što nas je okupilo? Ili preciznije, tko nas je okupio? Okupila nas je priča o Isusu i njegovu dijelu. Poslušajmo dio te priče:

Jer svidje se Bogu u njemu (Isusu) nastaniti svu puninu i po njemu sebi sve izmiriti ostvarivši mir krvlju njegova križa – po njemu – bilo na zemlji, ili na nebesima… (Kol 1.19-20)

Jer on je naš mir, on koji od dvojega načini jedno i u svojemu tijelu razvali zid razdvojenja, neprijateljstvo. Zakon zapovijedi s odredbama obesnaži, kako bi u sebi od dvojega načinio jednoga novog čovjeka, uspostavljajući tako mir; i da u jednom tijelu obojicu izmiri s Bogom po križu, usmrtivši u njemu neprijateljstvo. I došavši navijesti mir vama koji bijaste daleko i mir onima koji bijahu blizu. Jer po njemu i jedni i drugi imamo pristup k Ocu u jednome Duhu. Tako dakle niste više stranci i pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji (Ef 2. 14-19).

U središtu našeg identiteta je priča o Isusu i nova stvarnost (novo stvorenje, novi čovjek) koju je on ostvario svojom žrtvom na križu. Ta se nova stvarnost očituje u novim odnosima s Bogom, bližnjima, sobom i prirodom – pomirenjem (pomirenom različitošću). To novo stvorenje je dar i zadatak.

Priča o Isusu je priča o univerzalnom pomirenju. Ne tiče se samo mene i moje duše, moje obitelji, moje vjerničke zajednice, kršćanstva. Bog je sa svoje strane učinio sve što je za to potrebno. Na čovjeku je da to prihvati i zadobije posljedice tog pomirenja – mir srca (i ne samo to, dakako).

Pomirenje s Bogom nam nekako najlakše ide (ispovijed, pokajanje…), s ljudima nešto teže, a mnogi nikako da se pomire sa sobom samima. Pomirenje u svim njegovim dimenzijama ostaje trajni zadatak Isusovih sljedbenika.

Cijena postizanja tog mira je Kristova krv – tj. njegova žrtva na križu: dragovoljno se dade. I pomiritelji koji djeluju iz isusovskog nadahnuća će se često naći u sličnoj situaciji žrtve, jer ljudima su potrebni žrtveni janjci, netko na koga će prebaciti svoju odgovornost i krivnju. Ali ipak to ostaje trajni put Isusovih sljedbenika.

Ono što je Židove razdvajalo od drugih je Zakon koji je tražio pripadnost korpusu Židovskoga naroda kako bi se došlo u odnos s Bogom. Sad pak, kazuje Pavao, jer o tome je riječ u gore navedenom tekstu u poslanici Efežanima, na mjesto Zakona (slova) dolazi osoba. Po toj osobi – Isusu – srušen je zid razdvajanja, srušeno je ono mjerilo po kojemu se netko mogao smatrati pravednikom – Zakon (obesnažio ga je) i zato: ‘U njemu, s povjerenjem, imamo slobodu i pristup – po vjeri u njega’ (Ef 3.12). Vrata Božjega doma su otvorena i u njemu ima mjesta za sve. Apostol Ivan u otkrivenju piše da ‘Isus stoji na vratima (našega srca) i kuca. Naša su vrata prečesto zatvorena za Boga. Božja za nas nisu.

Ono što se nalazi u srži našeg identiteta, pokriveno doduše mnogim slojevima povijesti, crkvene prakse i teologije jest baš to: priča o Isusu i njegovu djelu. Tu smo zato što smo povjerovali u tu priču – svjedočanstvo onih koji su hodili s Isusom. Isusovi su po tome njegovi što su lojalnost kraljevstvu Božjemu stavili iznad lojalnosti obitelji, naciji ili čak vjerničkoj zajednici. Kraljevstvo Božje, novo stvorenje, nadilazi sve te vremenite oblike naše egzistencije, naše organiziranosti. Jedino je ono vječno.

Propovijed u Baptističkoj crkvi Rijeka, 30. rujna 2012. Audio zapis se nalazi ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s