Razdori, razdori…

Zajednica vjernika u Korintu nije bilo mjesto na kojem bi mnogi od nas poželjeli biti. No, ako za trenutak apstrahiramo mnoštvo problema koje Apostol adresira u svom prvom pismu Korinćanima, ključno je ovo: ‘Molim vas, braćo, poradi imena Gospodina našega Isusa Krista, da svi budete složni u istupu i da među vama ne bude razdorā, nego da budete savršeno ujedinjeni u istom umu i u istoj misli.’

Unutarnji su razdori bili ključni problem zajednice. Jednima je bio simpatičan Apolon, drugima Petar, trećima Pavao, četvrtima Krist. (Malo je (čini mi se) Apostol sarkastičan u zaključku poslanice: Što se tiče brata Apolona, mnogo ga ohrabrih da s braćom pođe k vama, ali nikako nije imao volje sada doći; ali doći će čim mu se pruži zgoda.) Funkcionirali su kao nakupina sekti. Kao sitne duše koje misle da su njihova istina i njihov guru jedini mjerodavni. Razdori su posljedica nesposobnosti pojedinaca i zajednice da sagledaju cjelinu. Apostol, možda naivno, zaziva jedinstvo. Ne uniformnost. U cijelome pismu on koristi metaforu tijela kako bi opisao narav vjerničke zajednice: ujedinjena različitost. (Što bi tek danas pisao da vidi razdijeljenu kršćansku scenu?)

Što je ta cjelina i na čemu temeljiti jedinstvo? Apostol piše: svijet ne upozna Boga svojom mudrošću. Nije da ne želi. Oduvijek je čovjek tragao za Bogom. Ili barem za njegovom česticom. Za tajnom svemira. U toj su potrazi Grci cijenili mudrost, a Židovi znake, čudesa. Bezuspješno. Bog i dalje izmiče. Kako se objavio? Pavao tvrdi: u raspetome Kristu. Znanošću se Boga ne može ni dokazati ni pobiti. Rečeno znanstvenim jezikom,  nedostaje joj aparatus za taj poduhvat: nema ni antene ni dekodere, a Pavlovim: naravan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega, jer njemu je to ludost i ne može spoznati, jer se to duhovno prosuđuje.

A i Korinćanima baš kao da je nedostajalo Duha: I ja, braćo, nisam mogao vama govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu. Mlijekom vas nahranih, ne jelom; jer još ga niste mogli primati, a ni sada ne možete, jer ste još tjelesni. Jer čim je među vama zavist i svađa, niste li tjelesni i po ljudsku živite?  Razdori su najbolji pokazatelji nedostatka Duha. Jer Duh upućuje na Jednoga koji je temelj svekolikog jedinstva. Dublja spoznaja Jednoga (ili bogatstvo Duha) ne može rezultirati drugim do li blagonaklonošću prema suputnicima. Nikako isključivošću. Iako u ovom tijelu nikad nećemo u potpunosti spoznati Jednoga, možemo se pouzdati u Apostolove riječi: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i što u srce čovječje ne uđe, to Bog pripravi onima koji ga ljube (citirajući pri tom starozavjetnog autora). To je Tajna Božja sakrivena od vjekova: Bog vremenitom čovjeku sprema vječno spasenje. Jamstvo je raspeti i uskrsli Krist. On je pobijedio smrt.On nama postade mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje.

Audio zapis je ovdje.

(Svi biblijski navodi preuzeti su iz prijevoda Novoga zavjeta Rubena Kneževića).

Jedna misao o “Razdori, razdori…”

  1. Bit će da je onim četvrtima Krist bio najmanje važan. To su vjerojatno bili oni koji su se držali važniima i od Apolona i od Petra i od Pavla te su onda kvazikristovskim autoritetom nastojali apostrofirati svoju beznačajnost. Takvih je i danas najviše: i u crkvi, i u politici.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s