Biografija kao teologija

Velika je vjerojatnost da nećemo doživjeti Abrahamove godine. Ali ni naša desetljeća nisu nedostojna osvrta na njih, da ih prepoznamo kao djelić vječnosti. Dakako, kad svoje godine usporedimo s Abrahamovim, Mojsijevim, Davidovim, Isusovim ili Pavlovim one nam mogu izgledati beznačajnima. Nismo ostavili svoje postojbine i krenuli u nepoznato, nismo izveli narod iz ropstva i dali mu Zakon, nismo uspostavili kraljevstvo i spjevali Psalme, nismo zbog svoje vjere završili na križu, nismo napisali pisma, knjige i blogove koje čitaju naraštaji nakon nas.

Ali ako naše životne priče ne mogu biti poruka našoj okolini, držim da je mudro prestati pričati o Abrahamu i njegovoj vjeri, o drugim ‘velikanima vjere’. Jer, pričati o drugome u njegovoj odsutnosti je ili ogovaranje ili isprazno blebetanje bez snage autentičnog osobnog svjedočanstva. Šutnja je bolja od brbljanja, a govor je bolji od šutnje.

U nekoliko redaka dakako nije moguće ni potrebno ispričati cijelu priču o svih 19 910 dana od kad su po prvi put moje oči ugledale sunčevu svjetlost. Zato se ograničavam na dvije crtice u tom romanu s kojima svjedočim o mom razumijevanju Očeva načina odgoja i njegova govora meni.

Pitanja – čovjek

Vjernička zajednica u kojoj sam odrastao držala je postavljanje pitanja kao znak nevjere. A prikladno je da mladi ljudi pitaju. U toj napetosti između unutarnjeg poriva i očekivanja zajednice valjalo je razriješiti dvojbu: pitati ili ne pitati? Pitati je značilo iskazivati sumnju (tj. nevjeru), a ne pitati je značilo pristati na redukciju vjere na praznovjerje.

Susret s M. Griffitom koji je u to vrijeme bio rektor London Bible Colegea i njegovo odgovor na pitanje: Smijemo li pitati (a da ostanemo vjernici), otvorio mi je put u slobodu postavljanja pitanja: ‘Ako Bog u koga vjerujemo nije u stanju podnijeti pitanja koja mi prolazni ljudi možemo postaviti, nije dostojan da mu poklonimo svoje povjerenje!, odgovorio je Michael.

Zahvalnost – iskustvo

Druga se crtica tiče načina na koji učim(o). Stvari duha se uče ne iz knjiga (pa ni Knjige) već iskustvom. Lekciju zahvalnosti kao životnog stava, a ne oduševljenja nekom dobrom situacijom, morao sam naučiti kroz bolno iskustvo koje me dovelo do ruba života. I kao da nije bilo dovoljno boriti se s iznevjerenim očekivanjem, glas reče: ‘Valja nam biti zahvalnima’! Za što zahvalan? Za zdravlje i hranu. To da. Ali za nesreću? Ne! Apostol krivo piše kad kaže: ‘Ne budite zabrinuti nizašto, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, očitujte svoje molbe Bogu’. Zahvaljivanjem? Nakon duge borbe, protivno razumu, ali uz pristanak srca, promrmljah kroz zube: ‘Hvala ti! Ne znam zašto. Ne razumijem ovo, ali zahvaljujem što ćeš i ovo znati izvesti na dobro! Taj neznalica Apostol nastavlja i kaže: ‘I mir Božji, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu.’ I bi tako. Istog trenutka. Zna Apostol.

Još ne osjećam da svoju životnu priču mogu do kraja zaokružiti. U konačnici nju jedino mogu drugi ispričati. Dok nam je daha života, priča se priča. Ne znamo ju unaprijed. I zato naputak: ‘promatrajući ishod njihova življenja, nasljedujte njihovu vjeru.’ Njihovo življenje – životne priče ljudi vjere, nadahnjuju nove naraštaje. Njihove su biografije najsnažniji poticaj vjeri. Ali mi ne živimo Abrahamovu već svoju vjeru. O njegovoj vjeri možemo govoriti ali svoju moramo živjeti. Tada naše biografije, naže životne priče postaju najsnažnije svjedočanstvo živoga Boga koji i danas djeluju u i po čovjeku. Biografija postaje teologija.

3 misli o “Biografija kao teologija

  1. Gyl

    Hvala
    Nije na ostavio same. Bog izgleda koristi cijeli naš život da prodišemo. Neka nam pomogne da možemo Čuti.

    Odgovori
  2. Anonimno

    A što ako čitavi život vjerujemo u nemoguće , jer je to po Božjem obećanju moguće?.
    Abraham je dočekao ljubljenog sina kad je već prestao vjerovati u tu mogućnost.
    A što ako premjestimo sve planine i one koje su ranije bile i one koje su nam na putu niknule?,Što ako premjestimo sve, osim one zbog koje smo ih počeli premještati?.Hoće li nam Gospodin uzeti u obzir to što smo čitavi život vjerovali?

    Mudre izreke 13,12 Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s