Bog je jedan, čovjek je dva

U Ivanovoj priči o sukobu Zakona i milosti (o tome u prethodnom postu) prijelomna je rečenica u 11.53: ‘Tog se dakle dana dogovoriše da ga ubiju.’ Nakon toga više nema povratka. Karte su bačene i samo se čeka da se igra provede kraju.

Svijet

Preostalo vrijeme do kraja igre Učitelj koristi da učvrsti vjeru zajednice svojih sljedbenika. Poučava ih, hrabri, za njih moli. Molitva, u 17. poglavlju slijedi nakon riječi: ‘Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet‘ (16.33). Što je to ‘svijet’? Kroz povijest svijet je poprimao različite pojavne oblike. Onda – religiozan; danas – ateistički. Svijet je sustav koji vjeruje da može sam, autonomno od Boga i njegova milosrđa, osigurati vlastiti opstanak. Neki stariji pamte staru Kraljevinu Jugoslaviju, nešto mlađi – komunističku Jugoslaviju, a najmlađi sasmostalnu Hrvatsku. I svi su uvijek mislili da je njihova tvorevina vječna: ‘Neka nam živi vječna Hrvatska’ znao je u zanosu uskliknuti njezin prvi predsjednik. A ništa na ovom svijetu nije vječno. Propala su najmoćnija carstva i režimi. A opet kroz povijest su se i kršćani vezali uz određene režime očekujući od njih odgovore na svoja pitanja.

Nad svim pojavnim oblicima svijeta, Isus je pobjednik. Riječ pobjednik se prije svega razumije u vojnim kategorijama (i sportu kao ratu drugim sredstvima). Možemo li Isusa, kao nositelja poruke ‘milosti i istine’ razumjeti kao pobjednika na taj način? Da će poraziti, pogaziti sve? Ne, pobjednik u ratu je onaj koji ubije više ljudi, zauzme više teritorija, otme više blaga, nametne svoju vlast. Isusova pobjeda nad svijetom prolaznosti znači da onaj tko Isusu pripada ima jamstvo trajnosti, pravo na ono što Ivan u svom evanđelju naziva ‘vječnim životom’. Svijet je pobijeđen uskrsnućem.

Kad Isus kaže da ‘ne moli za svijet’ to onda može značiti i: ‘znam da poredak koji se Bogu suproti mora propasti i zato ne molim za njegov spas’. Moli za ljude, za ‘ne koji su mu dani’, za one koji će po njihovoj riječi vjerovati’. Čovjek je u središtu Isusova zanimanja, a ne sustavi. Svaki je sustav uvijek protiv čovjeka.

Slava

U početku evanđelja Ivan kaže da su promatrali njegovu slavu. Kako da čovjek danas vidi slavu Kristovu? Isus kaže: ‘slavu koju si mi dao, ja sam dao njima’ Zajednici Kristovih sljedbenika dana je ta slava i svijet mora moći, gledajući zajednicu vjernika prepoznati tu slavu Božju. Što to svijet mora vidjeti? Milost i istinu. Zajednicu milosrđa. U tekstu: http://goo.gl/obiaF sam zaključio da nam je potrebna stalna revizija slike Božje kako bismo na temelju toga i sami mogli biti zajednica milosrđa. A ona je moguća jedino ako se, kako kaže Ivan ‘u nj zagledamo’.

Jedno

‘Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet vjeruje da si me ti poslao.’

Kako o jednosti govoriti  iz perspektive ultra podijeljenog kršćanstva? Mnogi se gledaju ‘preko nišana’, a u najboljem slučaju vlada ravnodušnost prema drugoj vjerničkoj zajednici. Povijest nam je ostavila situaciju podijele: jedna milijarda rimokatolika, 800 milijuna protestanata, 260 milijuna pravoslavnih.

Na jednost u tako podijeljenom kršćanstvu malo možemo utjecati. No, što imamo? Na što možemo utjecati? I što bi to svijet mogao vidjeti kako bi ‘povjerovao da je Otac poslao Isusa’? Očito: konkretnu lokalnu zajednicu vjernika kojoj pripadamo. Tu, među nama bi se trebala očitovati ta jednost o kojoj Isus govori. Ljudi koji ‘sa strane’ promatraju zajednicu Kristovih sljedbenika morali bi instiktivno reagirati: ‘Ah ovi se vole!’ Isus moli da njegovi sljedbenici ‘budu savršeni, okupljeni u jedno’ jer samo na taj način svijet može uzvjerovati. Meni se čini da mi više ustrajemo na nekim drugim stvarima i promašujući tu savršenost u jedinstvu, ostajemo svijetu dužni taj znak.

Iako pojedinci i zajednice ne mogu promijeniti svjetsku sliku kršćanstva, svakako mogu (i zato moraju) raditi na jednosti u okvirima svoje zajednice, u okviru svojega kraja. U sestrama i braći koji pripadaju različitim tradicijama valja prepoznavati i otkrivati Božje djelo i zajedno moliti za njegov napredak. Našim riječima i djelima valja nam graditi zajedništvo, jedinstvo, jednost tijela Kristova. Riječima i djelima je lako razgrađivati, ali treba puno truda i žrtve za izgradnju jednosti.

Audio verzija: http://db.tt/1xe2H6Nv

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s