Ivanova priča o sukobu Zakona i milosti

Poznati Proslov evanđelja po Ivanu postavlja scenu za priču koja slijedi na stranicama tog jedinstvenog teksta. Bog, nevidljivi Bog, cilj je svake religije. Isusov nauk i djelo na jedan poseban način približavaju Boga čovjeku: ‘Jedinorođeni – Bog, koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani’. Ta tvrdnja dolazi na podlogu židovstva: ‘Zakon bi dan po Mojsiju’. No, Isusova priča ju ne slijedi iako se na nju naslanja. O  njemu je Mosije pisao, reći će Učitelj ne jednom. Po Isusu, kaže Ivan, ‘postade milost i istina’. 

Cijelo Ivanovo evanđelje je ilustracija te tvrdnje. Do polovice evanđelja, do trenutka kad su Židovi (ne shvaćeni kao nacija već religijski sustav utemeljen na Mojsijevu Zakonu) odlučili eliminirati Isusa, na mnogo se načina pojašnjava taj pomak koji se dogodio:

– u čišćenju Hrama naviješta se novina: srušite staro i ja ću izgraditi novo
– u razgovoru s Nikodemom (čovjekom sustava) Isus mu poručuje: valja ti se nanovo roditi – religioznost nije dovoljna
– u razgovoru sa Samarijankom otklanja važnost klanjanja bilo na brdu Gerizimu ili u Jeruzalemu i od čovjeka traži klanjanje u duhu i istini. Božja je sva zemlja i zato je svako mjesto dobro za klanjanje.
– u ozdravljenju čovjeka kraj kupališta jasan je sukob: Židovi – ne smiješ liječiti subotom. Isus subotu ne prepoznaje kao dan kad bi bio spriječen činiti dobro.
– Židovima Isus kaže: ‘Vi proučavate pisma jer u njima mislite naći život, a nećete doći k meni.’ Pisma su važna, ali život daje čovjek, a ne knjiga. Knjiga (slovo) ubija, Duh je taj koji daje život, reći će kasnije Apostol.
– ženu koja je uhvaćena u  preljubu, a za to Zakon predviđa smrtnu kaznu, Isus ne osuđuje. Zakon ne mijenja čovjeka već ga samo snagom straha ograničuje, dok Isus vjeruje da milost mijenja čovjeka.
– Isusovi su oponenti zaprijetili isključenjem iz zajednice svakoga tko bi u nj povjerovao nakon što je izliječio slijepca od rođenja. Držati čovjeka u strahu od isključenja je popularno i danas. U svim zajednicama.

Nakon što je odluka o eliminaciji donesena, Ivan se okreće Isusovom poučavanju njegovih učenika o životu. Ono što je kod sinoptika (Matej, Marko i Luka) kraljevstvo Božje to je kod Ivana život vječni. On je rezultat djela i snage Duha Svetoga. Riječ o trajnoj povezanosti s izvorom života (15. poglavlje – trs i loze) omeđena je s dva govora o Duhu Svetome (Branitelju, ohrabritelju). Na rastanku ‘Isus dahnu u njih i reče: Primite Duha Svetoga’. Gdje nema Duha, kaže nam zapravo Ivan, imamo Zakon. I tu zaokružuje svoju priču o sukobu Zakona i milosti koja je naizgled kulminirala smrću onoga koji je vjerovao u snagu milosti. Naizgled zato što  je ‘prvoga dana u tjednu, rano ujutro… kamen s groba bio dignut’. Bog života ne može (i ne želi) ostaviti u smrti onoga koji se svakim djelićem svoga bića pouzdavao u njega.

Zakon, svaki zakon, osuđen je na smrt, milosti je obećana vječnost.

Audio zapis: http://db.tt/aKbDIAHs

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s