Zajednica u opasnosti

Svaka se ljudska zajednica povremeno nađe u opasnosti. Vjernička nije izuzetak. Svaka se pokušava othrvati tim opasnostima. Tri teksta 12. nedjelje kroz godinu ukazuju na te opasnosti ali nude u nekim elementima i neočekivane putove kako se iz tih opasnosti izvući.

Prvi je tekst u 1. knjizi Samuelovoj 17. poglavlje, a evocira junačku priču o Davidu i Golijatu. Nasuprot moćnom ratniku neobične visine, snage i naoružanja, staje golobradi mladac s praćkom. Cjela se Izraelova vojska, na čelu s kraljem Šaulom, prestrašila pred Golijatovim izazovima: ‘Izaberite između sebe jednog koji će mi se suprotstaviti. Ako me pobjedi, mi ćemo robovati vama, a ako ga ja pobijedim vi ćete robovati nama.’ Valja nam imati na umu da je prije prve zapovijedi u Dekalogu, rečeno: ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izveo iz zemlje ropstava…’ Tek nakon toga slijede svi ostali napuci ljubavi. Temeljno: Ja sam Bog slobode i želim da oni koji moje ime zazivaju, budu prepoznati kao ljudi, kao narod slobode.

Golijat izaziva baš to, njihovu slobodu. A svi junaci nikom ponikoše. Nigdje ni jednog. No, samo se jedan hrabri junak traži. I našao se u golobradom mladcu – Davidu. Napast da zajednica pristane na robovanje, umjesto da dosljedno živi slobodu poznata nam je i iz Pavlovih spisa: ‘Ne dajte se ponovo u jaram ropstva…’ U ropstvo se pojedince i zajednicu najlakše utjera strahom. Golijat je izgledao nepobjediv i ropstvo se činilo neminovno. Ni novozavjetne zajednice nisu lišene toga da iz straha od ‘Golijata’ postanu robovi partikularne tradicije, umjesto da žive ‘slobodu za koju ih je Krist oslobodio’.

Drugi je tekst u 2. Korinćanima 6. Zajednica je to koja je stalno plesala na rubu raskola zbog nerazumijevanja ‘Tijela’ (tj. nužnosti jedinstva i bratskog zajedništva). Pavao im pred oči donosi sebe i svoje suradnike kao one koji svojim življenjem ne daju povoda nikakvoj sablazni. Razdori su u kršćanskoj crkvi nažalost stvarnost od njezina početaka, posvjedočeni već na stranicama Novoga zavjeta. Razdori su uvijek posljedica nesposobnosti ljudi maloga srca da sagledaju djelo velikog Boga ostvarenog u Kristu. On je došao da, kako će to Pavao pisati Efežanima i Kološanima, objedini sve i pomiri sve. A onda pojedinci i skupine, pozivajući se na tog istog Isusa (barem su tako činili u Korintu) ustaju na brata. Pozivati se na Krista (koji je došao donijeti pomirenje), kako bi se od braće odijelilo je vrhunac je ljudske ludosti. Pavao zato poziva svoje čitatelje da se ‘rašire’, da prestanu sestre i braću gledati uskogrudno, sektaški i isključivo.

I treći tekst je onaj u kome nam Marko (4. poglavlje) opisuje kako je Isus stišao oluju na moru. Krasna je to slika. Skupina ljudi u čamcu očajnički se bori da čamac koji se puni vodom održi na površini, a onaj koji je sve to ‘zakuhao’ mirno spava. Srce im je sišlo u petu, a on hrče. Bezbrižan. Nije li realna opasanost da zajednica brodolomnika zgine’. I te kako. I kako onda pred neposrednom opasnošću ne optužiti Učitelja za nemarnost: ‘Zar ti ne mariš što mi ginemo?’ A ništa nije dalje od istine od te optužbe. On je samo bezbrižan. Nipošto nemaran. Zašto? Jer zna da je njegov život u rukama dobroga Oca i da mu ni jedna vlas neće pasti s glave, bez Očeva znanja. Kad se opasnost od nestanka nadvije nad zajednicu, traži se jedan bezbrižan. Jedan koji će spavati unatoč svim opasnostima jer, ‘miljenicima svojima u snu on daje’ (Psalam 127). I koji će, probuđen kricima utopljenika, zapovjediti mir.

Zajedničko je ovim tekstovima: jedan, koji po danoj mu hrabrosti, mudrosti i bezbrižnosti spašava zajednicu svojim povjerenjem u Oca, donosi blagoslove ne samo zajednici koje je dio već i drugima koji tu konkretnu zajednicu okružuju. Marko tvrdi da su lađicu u kojoj je bio Učitelj, pratile i druge lađice. I one su bile u istoj pogibli. Ali kad se oluja, snagom Učiteljeve riječi stišala, i oni su ‘pobrali plodove’ njegove bezbrižnosti, njegovog povjerenja u Oca. Zajednica koja bi htjela biti Kristova, a promovira rascijepe postaje sablazan. Tek ona koja s povjerenjem u Oca uči živjeti zajedno, postaje ‘spasiteljicom’ svijeta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s