Punina života

U Ivanu 10 nalazimo Isusove riječi u kojima on o sebi govori kao o dobrome pastiru. Kad se kaže Facebook onda većina korisnika računala, čak i oni koji ga ne koriste, zna o čemu je riječ. Kako stvar funkcionira, koji se pojmovi i vrijednosti uz to vežu. No, tekst o pastiru i ovcama uglavnom ostaje nepoznanica. Gradska djeca u živo uopće nisu vidjela ovcu, a kamo li da bi im bilo poznati detalji o uzgoju ovaca. Za većinu spominjanje ovce znači govor o Paškom siru, janjetini u Zdihovu, vuni i sl. Ali ovdje o tome nije riječ.

Kako onda danas razumjeti ovaj tekst kad nam govori o nečemu što je za nas potpuno strano? Nema nam druge nego ga pokušati prevesti u suvremeni kontekst, u nešto što je svima nama poznato.

Ovih nekoliko redaka završava zapovijeđu: ŽIVI! Učitelj kaže da je ‘živjeti’ za nj zapovijed od Oca. Ideja oca u sebi uključuje život. Netko može biti muškarac ali tek kad ima dijete postaje otac. Život je upisan u našu genetsku strukturu. Unatoč mnogim zaprekama život pronalazi način da izbije. Zato ovo ‘Živi!’, iako zvuči kao zapovijed, ono to nije u uskom smislu riječi. Može li se, primjerice, zapovjediti ljubav? Uz zapovijed ‘živi!’ potrebno je i osnaženje.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje poznaju mene. Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

A imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčinjaka; treba da dovedem i njih, i čut će moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir.

Stoga me ljubi Otac što ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od svojega Oca.

Tu nalazimo:
(1) skladne odnose
(2) širenje kruga prijateljstva (otvorenost)
(3) ‘umiranje’ za druge (požrtvovnost)

Kako, dakle, živjeti prema Učitelju?

1. Skladni odnosi. Život su odnosi. Ako su oni u redu i mi se osjećamo u redu. Dobro funkcioniramo. Ali kad se oni poremete osjećamo se loše. Bolesno. Isus ovdje kaže da se nalazi u skladnom odnosu s Ocem i ljudima s kojima je okružen. Svađe s partnerom(icom), mobing na poslu (Ljudi nemaju problema s količinom posla. Posao umara ali loši međuljudski odnosi donose frustracije, bolesti), raskinuti odnosi s roditeljima. Bez skladnih odnosa nema života. Ima životarenja. Većina problema koje čovjek ima dolazi od nesređenih, raskinutih odnosa. Valja nam prepoznati raskinute odnose koji nanose bol i poraditi na njihovom iscjeljenju.

2. Širenje kruga prijateljstva. Isus jasno i nedvosmisleno kaže da njegova nakana nije ostati zatvoren u krugu onih s kojima se sada druži, već kani taj krug proširivati. Da je živio u naše vrijeme i da je mogao koristiti primjerice Google+ Isus bi u svoje krugove rado pripuštao nove prijatelje. To ne znači da svatko treba imati 5000 prijatelja, već znači imati uvijek otvoreno srce za čovjeka ne stavljajući mu etiketu na čelo i po tome određivati tko će nam biti, a tko ne prijatelj. Velika su iznenađenja moguća kad imamo otvoreno srce. Zatvorenost u sebe rezultira teškoćama. Kako za pojedinca tako i za zajednicu. Zajednica koja je sama sebi dovoljna počinje se neminovno gristi jer čovjek nešto treba raditi, a kad ne radi nešto korisno, počinje biti destruktivan. Zato energiju koristiti za nešto korisno. Stvarati prijatelje. Za to je potrebno puno energije.

3. U zapovijedi: ‘Živi!’, isključena je sebičnost. Treći odlomak navodi Isusove riječi: ‘Polažem svoj život’. I na to poziva sve one koji žele imati puninu života. Učitelj kaže kako je došao da podari život i to život u punini, u izobilju.’ Ta zapovijed, kako ovdje vidimo, traži spremnost na umiranje, na žrtvovanje za drugog. Ljubav je odluka da ću dobro drugoga staviti na prvo mjesto. U TV seriji ‘Bolji život’, u pjesmi se kaže: ‘Hoću život, bolji život… da ga zgrabim…’ Zgrabiti, prisvojiti, zadržati za sebe. To, vidimo u Isusovim riječima, nije put k punini života.

Kad živim? Netko će reći da živi kad je oko njega puno ‘muvinga’, tj, buke, ljudi, događanja: ‘Let’s go party!’ Drugi će reći da život počinje kad se lišimo sve te popudbine. Jer kad imamo sve to onda ne živimo iz sebe nego iz stvari, događaja, informacija, ljudi. Kad se poput pustinjskih otaca prepustimo meditaciji i molitvi. Za neke je život kad može raditi, za druge kad može dokoličariti. Japanci i Nijemci će sigurno spadati u prvu skupinu. Nisam siguran da ćemo i mi Balkanci. Nama su roštilj i pivo dovoljni za život.

Život pronalazi bezbroj izričaja. A opet se sve više susrećemo sa živim mrtvacima. Ljudima zahvaćenima depresijom, beznađem. Ljudima kojima je dosta svega, dosta života. Sigurno je izostanak volje za životom kompleksna stvarnost. Mnogi su uzročnici. Raskinuti su odnosi uzroci većini psiholoških smetnji. Besciljnost tj. ubijena nada, također je jedan od uzroka izostanka volje za životom.

Živi! Čini to tako što ćeš posvetiti pozornost odnosima u kojima se nalaziš (najčešće ih ne možeš birati), širi krug prijatelja (ne zatvaraj se u sebe) i budi spreman podnijeti teškoću i žrtvu za prijatelja. To je bio Isusov put.

(Slušali prisutni na bogoslužju u BC Rijeka, 6. svibnja 2012.)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s