Kako je Otac prisutan u svijetu?

Bog je u svijetu univerzalno, a ne samo povijesno ili geografski prisutan. To znači da on daleko nadilazi te dvije kategorije naše vremensko-prostorne ograničenosti. Nasuprot trajnoj čovjekovoj navadi da lokalizira Boga, valja nas podsjećati na njegovu univerzalnu prisutnost. Kad čitamo Bibliju dojam je da se Bog u svijetu geografski i povijesno uprisutnjuje u povijesti Izraela da bi tek s Crkvom započeo svoje mukotrpno putovanje iz Palestine ‘do na kraj svijeta’, da postane Bogom svih naroda.

Može li to biti tako? Bog Stvoritelj neba i zemlje, kako ga razumijemo, ili je uvijek i svuda prisutan ili ga nema nigdje. Antropomorfizam je Boga povijesno-geografski locirati. Mi jesmo ‘tu’ i ne možemo biti ‘tamo’. Mi jesmo ‘sad’ i još nismo ‘sutra’. Smještamo Boga u Hram ili neko drugo ‘sveto mjesto’. A niti se može, niti treba locirati Boga. Treba hodati svijetom otvorenih ‘očiju srca’ i prepoznavati njegovu prisutnost i djelovanje u svakom ljudskom biću.

Stav čovjeka koji prepoznaje Božji način djelovanja u svijetu je ovaj: ‘Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla i dovršim djelo njegovo.’ Što je najvažnije? Što je na prvome mjestu? Kruh svagdašnji ili vršenje Očeve volje? Drugim riječima, uprisutnjavanje Oca u ovome svijetu. Očeva se volja uglavnom ostvaruje po čovjeku. ‘Moglo bi i kamenje govoriti’, ali to, kaže Učitelj, nije Božji put. Božji put je čovjek. Ako smo išta naučili od Učitelja, onda je upravo to. Zato će ga kršćanska teologija i zvati Bogo-čovjekom. Da tome nije tako, bismo li imali utjelovljenje vječne Riječi?

Onaj tko svjesno i naumice izvršava volju Očevu ima unutarnju ispunjenost. No, u Pismu nalazimo i ljude koji su tu volju izvršavali, a da ni sami nisu bili toga svjesni. Barem nije iskazana takva nakana. Spominjem samo kralja Kira. Nakon 70-to godišnjeg babilonskog izgnanstva Židovi su njegovim ediktom dobili mogućnost vratiti se u svoju zemlju. ‘Na obalama rijeka babilonskih’ oni su plakali jer tamo nisu uspijevali naći Boga. On je ‘ostao doma’ u Jeruzalemu, čekajući da se podigne novi Hram kako bi se ponovo mogao ukazivati svom izabranom narodu. Nije ni čudo da su tih 70 godina doživjeli kao kaznu. A mogli su ih doživjeti kao mogućnost nove spoznaje Boga. Boga koji ih nije napustio, zato što je on uvijek i svugdje prisutan. Univerzalno prisutan Bog.

Onaj tko umjesto u lokaliziranog Boga povjeruje u univerzalno prisutnog Boga ne mora hodočastiti na drugi kraj svijeta da bi ga susreo jer on nije daleko ni od jednog od nas. Vjera u takvoga Boga barem malo nam pomaže da se oslobodimo  uskogrudnosti.

Jedna misao o “Kako je Otac prisutan u svijetu?

  1. Veronika

    Izaija 45,5 -7Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te:NEK’ SE ZNADE OD ISTOKA DO ZAPADA DA IZVAN MENE SVE JE NIŠTAVILO .” Ja sam Jahve i nema drugoga; ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.
    Ipak, je li Otac podjednako prisutan u raju kao i u paklu?. Dali ga svugdje jednako možemo tražiti , i naći i po svemu jednako doživljavati s njime bliskost?

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s