Pojele ih ptice i čagljevi

Čuvari i apologeti i posljedično rat i polemika nužni su kad polažemo pravo vlasništva nad bilo čim. Pravo na prvenstvo prolaza u prometu, pravo na zemlju, pravo na ljude ili na ideje. A zapravo smo goli došli na ovaj svijet i goli ćemo otići s njega, bez obzira što će nas lijepo obući i položiti u lijes. Izgleda kao da je jedino čovjekovo pravo, pravo na ukop ali ni to pravo mnogi, izginuli na bojnim poljima tijekom povijesti, nisu ostvarili. Pojele ih ptice i čagljevi.

Dano nam je koristiti mnogošto, ali ništa nije naše vlasništvo jer ništa zapravo ne možemo sačuvati, trajno zadržati, ponijeti sa sobom na odlasku. Što se manje uz bilo što vežemo (ne možemo se ne vezati) manja će biti naša potreba za ratovanjem, za herojskom obranom svojega. A to zvuči tako junački, tako epski. No,  po okončanju ratova, ako izuzmemo lažne invalide sa svim pripadajućim povlasticama, ostaju mase razočaranih.

Očito je da će dok bude svijeta kakvog danas poznajemo, ljudi uvijek radije slušati trublje nego harfe. Znam da prvo zvuči tako realistično, a drugo idealistički, ali ako ubijemo ideju, ostaje nam samo realnost bez nade.

Jedna misao o “Pojele ih ptice i čagljevi

  1. Anonimno

    “ako ubijemo ideju, ostaje nam samo realnost bez nade.”

    I dalje se borimo za svoje vizije, ima nas koji jako volimo harfu :}

    Pozdrav, S

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s