Anđeli u zvjerinjaku

Početak Korizme obilježen je biblijskim čitanjem o Isusu koji nakon krštenja, tijekom četrdeset dana boravi u pustinji. Tih je četrdeset dana oskudice kojoj je bio izložen, inspiracija za Korizmu. Uz Korizmu, tradicionalno vežemo odricanje. Dakako da odricanje nije samo sebi cilj. Tko bi se pametan odricao bilo čega, ako iza toga ne bi bio neki viši cilj, neki veći dobitak? Kad ideji odricanja dodamo svekoliku banalizaciju i ironizaciju kojoj naša kultura izvrgava sve vrijednosti, ne treba se čuditi da mnogima izmakne iz vida razlog ‘boravka u pustinji’. Mnogi misle da su odricanjem od čokolade, riješili neki svoj dug prema Bogu.

Tekst nam kazuje: ‘(Isus) bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše među zvijerima, a anđeli su ga posluživali.’ Samo to. Pametnome dosta. Četrdeset dana u žezi judejske pustinje, bez šoping centara koji bi radili od jutra do sutra (nedjelje uključene) i ponad svega okružen zvijerima. U takvom okruženju čovjek ima malo šansi preživjeti. Svakome od nas poznat je taj zvjerinjak. Nekad se i sami osjećamo kao lovina u svijetu koji nalikuje zvjerinjaku. Neimaštine, nezaposlenost, rast cijena benzina i PDV-a, bujajuća birokracija, nedodirljivi bankari, da ne nabrajam dalje – ljudi koji nas okružuju, izgledaju nam više kao vukovi nego braća. Mjesto gdje se poštenje i dobrota naizgled ne isplate. Gdje jači kvači, a mali i slabi propadaju. Okruženi smo lošim vijestima koje unose strah od sutrašnjice. No, drugi smo put i sami predatori koji traže žrtve. I sami se pretvaramo u okrutne izrabljivače. I tako se krug zatvara.

U pustinji, među zvijerima, Isus je na jedan koncentriran način doživio taj naš svijet. No, Marko tu ne staje već kaže da su Isusa posluživali anđeli. Gledamo li svijet oko sebe isključivo fizičkim očima, često nećemo vidjeti drugo do li zvjerinjak. No, pogledamo li očima duha (ili srca, ako vam je draže) vidjet ćemo nebesku vojsku pomoćnika koji su, kao i Isusu, spremni poslužiti i nama i život u zvjerinjaku učiniti podnošljivijim.

Isus je u pustinju pošao da bi svijet naučio gledati drugim očima

Jer Isus nije pošao u pustinju da bi se odricao, već da bi naučio gledati svijet drugim očima. Da bi među zvijerima vidio anđele. Doduše, isprve izgleda da je zvijeri daleko više, no što nam se oči više privikavaju na novu stvarnost, prepoznajemo da su ‘anđeli posvuda oko nas’, kako kaže jedna pjesma.

Jedna misao o “Anđeli u zvjerinjaku

  1. Anonimno

    Prekrasan post dragi G. i ja vjerujem u anđele unaokolo i svakodnevno se uvjeravam da postoje!
    Uz pozdrav iz Zg,

    SM :}

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s