Učenici, pastiri i malo stado

Nedavno sam pisao o talibanima, inkvizitorima i sitnim dušama. Oni se mogu preimenovati u učenike, pastire i malo stado. Taliban na arapskom znači učenik. Inkvizitori su spaljivali knjige i ljude pod izlikom, a vjerujem i iskrenim uvjerenjem, da time štite ovčice od nepoželjnih i štetnih utjecaja. To danas čine oni koji se vole zvati pastirima jer je uvijek lijepo imati vlast i kontrolu nad ljudima. Sitne duše koje ne vide dalje od vlastita nosa vole se nazivati malim stadom, vjernim ostatkom (kad se koriste biblijske kategorije bez njihova prericanja u suvremeni kontekst).

Je li netko taliban (u kontekstu koja ta riječ ima suvremenom, prrotuislamski nastrojenom Zapadu) ili pak učenik (u smislu sljedbenika Isusa iz Nazareta) ovisi o našem stavu. A naš stav prema ljudima koji nas okružuju vrlo je kompleksna stvarnost. Rezultat je premnogih čimbenika: od genetike, odgoja, društvenog okruženja, dominantne religije u kojoj smo odrasli (ili pak koje nije bilo), religije koja nas je privukla u nekom kasnijem dobu života, obrazovanja, podneblja… Sve to nam na oči, htjeli to mi ili ne, stavlja naočale kroz koje gledamo svijet. Nekome je taj svijet crno-bijel, drugome  ružičast. S velikom tvrdoglavošću odbijamo priznati da nam je potreban i onaj drugi koji svijet promatra svojim očima. Ustrajemo na tvrdnji da je samo naš pogled na svijet ispravan. Drugi je uvijek heretik. No, kad ga i ne shvaćamo ili se s njim ne slažemo to još uvijek ne smije biti razlogom neprijateljstvu.

Čudimo se što živimo u svijetu nemira, ratovanja, nerazumijevanja, sukoba. Kad Isus reče da će ljudi govoriti o miru, a mira neće biti onda se moramo pitati koliko smo zapravo mi čimbenici tog nemira. U svim, doslovno svim ljudskim zajednicama, među onima koji odlučuju, uvijek postoji veći broj onoh koji su neprijateljski nastrojeni prema pripadnicima drugih skupina. Svejedno je radi li se o religijskim ili svjetovnim institucijama. Vlastodršci uvijek jašu na valu neprijateljstva prema drugome. Mira nema zato što to mi ne želimo.

Drugoga valja uvijek prihvaćati s razumijevanjem (ili barem željom da ga se razumije), uvažavanjem, praštanjem. Kad bi takva bila većina ‘pastira’ i tome poučavala ‘ovčice’ vjerojatno bi bilo više mira na svijetu. Nitko nema monopol na istinu i tek smo ‘svi zajedno’ kako kaže Apostol, na putu istine.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s