Naši talibani, inkvizitori i sitne duše

Tražili su ultimativno da prijateljima s kojima molimo reknemo u lice da su licemjeri, da nisu vjerni Evanđelju. Jer da bi tako Isus. I da s njima više ne molimo. Jer da se njihove ovčice uznemire kad to vide. A prilika je to za pouku ovčica. Ali kako da pouče oni koji i sami misle poput ovaca? I ne daju svojim ovčicama čitati baš sve jer da su oni kao pastiri odgovorni za njih. Pa im daju čitati na kapaljku samo što oni provjere. Sve s isprikom da ih zaštite od nepoželjnih utjecaja. Baš kao inkvizitori u Srednjemu vijeku. Kažu da su dio skupine koja je u povijesti ubijana zbog slobodoumlja. A nisu. Nesvjesno su (barem se nadam) unijeli duh inkvizicije. A ni financijeri nisu nevažni u cijeloj priči.

I da su tako dobri, kažu, i vjerni čistoj nauci da ne mogu s tim poganima. Jer da je temelj zajedništvu Evanđelje. A ono prema njihovu razumijevanju traži distanciranje, odvajanje. Kako da se u tu shemu ugura Nazarećanina? Njega, koji je uvijek je bio s prljavima i slabima. Temelj zajedništvu s bilo kojim čovjekom je Uskrsli koji je u svom križu pomirio sve s Ocem. Nije nauk temelj zajedništvu već osoba. Raspetoga i Uskrišenoga.

Nesigurnost u sebe se uvijek manifestira kao strah od drugoga. Još je Apostol pisao: ‘raširite se’, a Učitelj reče: ‘Tko nije protiv vas, za vas je’. Valja nam tragati, prepoznavati sve oni koji su za nas. A sitna duša uvijek sebe vidi kao središte svijeta, a svoje tumačenje istine vidi kao istinu samu.

Povrijeđene Učitelj poziva oprostiti, prosvijetljene prosvjetljivati.

7 misli o “Naši talibani, inkvizitori i sitne duše”

  1. Ne pomaže…. ni sam Nebeski Otac ne uspijeva nagovoriti “stariju braću” (kršćanske talibane):

    25 “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.”

    Ako ih ne strefi ‘jaka svjetlost’ poput Pavla i oni će ostati uvjereni u svoju veliku revnost Bogu, a krivo usmjereni. Dakle, samo ih zahvat ‘odozgo’ može izmijeniti. Stoga, ne trudi se.

  2. Odgovornost razumijevamo kao breme a znanje tomu doprinosi-potvrđuje. Kada bismo to razumjeli kao Bogom danu zrelost bilo bi lakše. Isorak bi bio u Novi zavjet s Bogom. Isus nas je sve pozvao da budemo novi Narod Božji.

  3. Isključivost je uvijek znak duhovne bolesti, bez obzira dolazila li s talibanske ili s one liberarnije strane. Od isključivosti do mržnje malen je korak. I nema više zajedništva: istopi se kao led u čaši, kao kockica u juhi.

  4. Ovaj članak je tipična ljudska mudrost. Biblija, naravno, drugačije gleda na pitanje nauke i zajedništva. Isus nije imao zajedništvo sa svakim prema Iv 2:24-25 iako je dolazio u kontakt sa svima. No, biti će dovoljno ako samo citiramo apostola ljubavi Ivana koji je ovim riječima povezao nauku i osobu te pitanje zajedništva u 2 Iv 9-10.
    Pozdrav od “talibana”, “inkvizitora” i “sitne duše”.

  5. M. lijepo je potpisati se. Ja svoje misljenje iznosim pod imenom i prezimenom. Iako ja znam tvoje ime lijepo je da i drugi citatelji ovog bloga znaju s kim ‘pricaju’. Pricekaj post koji ce biti objavljen 23.02 pa pokusaj sagledati cjelinu.

    I usput, citat koji navodis ne tumaci nasu problematiku.Ti znas da sam ja protivnik ‘gadjanja stihovima’ koji se proizvoljno vade kako nam pase. Mislim da Isusovu sluzbu valja sagledati u cjelini i iz toga donositi zakljucke, Ja sam to u svom referatu napravio. Pokusaj ga procitati jos jedanput.

  6. Moje ime je Marko Petek i predstavljen sam kao taliban jer sam iznosio neke od tvrdnji izrečenih, ali i krivo predstavljenih, u ovom članku.
    Ostalo ću na osobnoj razini objasniti.

    1. Prosvijetlila vas sve skupa Majka naša, vazda Djevica i Zaštitnica. Subaštinica milosti i svekolike kreposti, Kraljica neba gdje je onomad uznesena bila i Zagovornicom našom postade. Pa dokle ćete u zastranjenju svojem hoditi i još talibane spominjati, čija duša nekrštena vapije za svetim sakramentima? Sv. Predaja i Pismo nude vam odgovore na sve zablude i grjehote vaše, a vi u tmini srdaca svojih hodite i istinu jedne Crkve odbacujete i prezirete. Neka vas sve oda sna prene mila duša fra Mihaela Peteka (1826. – 1828.), kapelana u Samarici, čije blagopokojno prezime nemojte skrnaviti svojim kvaziprezimenima. Uznastojito pak molim patera Grlja da se uzdrži od prenaglih odgovora, njemu tako često i grješno vičnim, a neka svjetlost njegova zauzetog dobročinstva bude svima na blagoslov – premda ne dijelimo ista stajališta vjere i sv. Objave. Poštujem ga, dakako, kao brata odijeljenog, donekle bliskog jedinoj i svetoj apostolskoj Crkvi, na čelu s našim sv. Ocem Benediktom XVI i cijelim crkvenim učiteljstvom.
      Na promicanju ekumenske uljudbe,
      Iskreno vaš,
      Don Jere, iz snijegom bremenite Dalmacije
      O sv. Apoloniji, MMXII

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s