I bi svjetlo

Kad bi tekst u Postanku 1 bio znanstveno točan onda bi se radilo o nekom sasvim drugom svijetu gdje vladaju drugačiji zakoni prirode. Jer, i osnovnoškolcu je jasno da bez sunca (stvorenog četvrtog dana) nema fotosinteze pa tako ni biljaka (stvorene trećega dana). Kako pak da bez sunca bude razlika između svjetlosti i tame (prvoga dana)? Naš svemir ne samo da nije geocentričan (kako se mislilo do Kopernika i Galileja; a i Postanak je na tom tragu) već ni heliocentričan. Naš je sunčev sustav, gledano u kozmičkim dimenzijama, beznačajna nakupina planeta.

Je li premalo reći da su ovim ‘izvješćem’ ljudi nekih drugih naraštaja htjeli izreći svoju vjeru da je vidljivi svijet stvorio dobri, moćni i inteligentni Bog i da zato u konačnici i život na svijetu ima smisla? Ateističko je tumačenje nastanka svijeta (oslanjajući se na Darwina) baš u tom segmentu nezadovoljavajuće jer svemu oduzima smisao. Vjerojatno je točnije ‘znanstveno’ tumačenje postanka od religijskog ali i ono pati od temeljnog nedostatka: nije, naime, znanstveno. Da bi bilo znanstveno mora biti podvrgnuto testiranju, eksperimentalnom ponavljanju. Znanstvenici znaju (ili misle da znaju – ta zar se svako toliko ne pojavljuju sasvim nove znanstvene spoznaje koje ranije tvrdnje sasvim obezvrijeđuju?) – kako je svijet nastao, kako funkcionira, ali bez vjere u dobroga, moćnoga i inteligentnoga Boga mi ne znamo i ne možemo znati zašto. Imamo znanje ali izostaje smisao. A baš nam je smisao potreban kako ne bismo počinili (kolektivno) samoubojstvo.

Jedna misao o “I bi svjetlo”

  1. Svjetlo istinito , svjetlost vječna, svjetlost lijepa i draga i zanosna. Svjetlost je iz koje su proizišle sve manje svjetlosti ,milijarde sunaca koje poput sitnih krjesnica putuju beskrajnim svemirom,a njihov je život od rođenja do umiranja tek kratki bljesak u odnosu na ljepotu i sjaj svjetlosti iz koje su postali. Ali tko može o toj svjetlosti govoriti osim prosvijetljenih , koji su je doživjeli, Onaj tko je vidio Isusa kad se preobrazio , tko je vidio Mojsija nakon razgovora s Bogom. Tko je bio tako blizu Svevišnjega da mu zasvijetli aureola oko glave. Mi možemo samo čeznuti, i ponekad nam se čini tako blizu , kao da možeš dotaći modru dubinu nebesa.. kao da te je obasjala beskrajna ljepota te svjetlosti zbog koje ništa drugo više na ovome svijetu nije važno,i sve se čini tako živo i zanosno. A ponekad se čini milijardama svjetlosnih godina daleko, i sva nastojanja da je dostigneš uzaludna, i radije potoneš u mrak da te ne muče uzaludna sjećanja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s