U početku bijaše Riječ

U početku bijaše Riječ,
i Riječ bijaše uz Boga,
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku uz Boga.
Sve po njoj postade,
i bez nje ne postade ništa.
Onome što je postalo
u njoj bijaše život,
i život bijaše svjetlo ljudima.
I svjetlo svijetli u tami,
i tama ga ne zamijeti.

Početak je s Riječju. Liči onom ‘U početku stvori…’ Tama u kojoj svijet leži gusta je i neprozirna. Nešto kao tmina i tmuša; pustoš i praznina u knjizi Postanka. Ta gusta tmina ne dopušta svjetlu da u nju prodre, ne prihvaća ga, čak što više, odlučno odbija prihvatiti svjetlo i po njemu naći put iz bezizlazja. Unatoč odbijanju mraka da u sebe pripusti svjetlo nigdje traga prigovoru, predbacivanju, uvrijeđenosti. Ljubavi to ne priliči.

Zar je uistinu tako mračan taj naš svijet? Okupan suncem danju, osvijetljen bezbrojnim svjetlima noću, zakonima o transparentnom poslovanju, medijskom informiranošću, znanstvenom prosvjećenošću? Davno je iza nas vrijeme nastanka ovog teksta, davno su za nama stoljeća mračnog Srednjeg vijeka. No, znamo i sami da nema tog sunca, sijalice, zakona, medija i znanosti koja bi donijela dovoljno svjetla u našu egzistenciju. Sile mraka, koje se manifestiraju u ljudskoj sebičnosti, ograničenosti, strahu, nasilju ni danas nisu popustile svoj čelični stisak.

Čovjek se stalno i uporno trudi izići na svjetlo, trudi se suzbiti mrak ali baš kako kazuje stara priča, kad se mitološkoj hidri odsječe jedna glava, izraste nekoliko novih. Taman kad pomislimo da je zasjalo svjetlo, zavije nas još crnji mrak. Problem pritom nisu politika, ekonomija, znanost već je problem čovjek koji politizira, privređuje, istražuje. Zarobljen u vlastitoj sebičnosti nesposoban je promijeniti svoj usud. Bez svjetla izvana, povijest nam o tome rječito svjedoči, čovjek ostaje u mraku jer u sebi ne uspijeva pronaći to svjetlo (lažno ‘ja’ guši istinito ‘ja’ – na sliku Božju stvoreno). Pismo kaže da je svjetlo koje su Isusovi suvremenici gledali bila posljedica života koji je vodio. A njegov je život bio obilježen brigom za druge, Potpuno zaokupljen brigom za čovjeka nije odustao ni kad je njegov život bio doveden u pitanje. I na kraju je i taj život položio kako bi sebi i nama stekao vječni život.

3 misli o “U početku bijaše Riječ

  1. hermenegildo

    Ivan 12:46, On dođe da prekine tamu. U svijet nas je Otac postavio ali smo Njegovo gorivo koje nam je također dao zamijenili s onim iz svijeta. Kasnije ćemo shvatiti da nam je gorivo podvaljeno. On također i za to stanje ima lijek (Luka 23; 39-43) ali goriva treba enormno
    a starost već pritišće.

    Odgovori
  2. Veronika

    Mislim da se ne radi o ljudskim vrijednostima , koja su u proslovu Ivanovog evanđelja slikovito prikazane,u vidu svjetla il mraka . Već ljudske vrijednosti proizlaze iz svjetlosti u kojoj je život., Iz svjetlosti bezvremenske , za razliku od svjetlosti koju proiciraju zvijezde u burnom procesu preobrazbe materije koja je u njima. Svjetlost bezvremenska ,sveta je, to znači da objedinjuje sva vremena u jednom trenutku.Sve burne reakcije svemira od jednom. Bože moj ! kako je to teško objasniti , kako su riječi nedostatne. Svjetlo u kojemu je život, na zemlji je najuhvatljivije u rano proljeće kad intenzivno buja trava nabubre grane iz njih izbija lišće. Zašto se to se ne događa u drugo doba godine, kad je možda ista toplina i vlažnost i svjetlost sunca kao tada, nego upravo uvijek i najviše u rano proljeće, uvijek približno u isto vrijeme na istom dijelu zemlje. Isus tu svjetlost koja uzrokuje taj život donosi u naše duše uvjek kad želimo biti s Njime, osobito putem euharistije . Zato kad smo s Isusom sretni, osjećamo se sretni kao za vrijeme prve ljubavi i iz toga proizlazi naša dobrota, i ljubav prema ludima , osobito prema onima s kojma smo blagovali euharistiju. Iz svega toga proizlaze ostale riječi proslova. “Svijet po Njemu posta , svijet ga ne upozna…….
    Čovjek može sam sebe predati da se sažeže , da sve svoje razdijeli siromasima, ako nema u sebi te ljubavi koja proizlazi iz tog života, je prazan mjed što jeći i cimbal što zveči. I u knjigu života upisani su oni koji imaju dovoljno toga života kojji proizilazi iz istinske bezvremenske svjetlosti. Po količini toga života prolazit će svi u jednom trenutku s Isusove lijeve ili desne strane, to će biti mjerilo, sud , tko nema dovoljno života neće ga moći privući život. Riječi mi stalno naviru i bojim se da je već moj komentar nepristojno dug ali se bojim se da ipak nisam uspjela objasniti ono što mislim.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s