Efežanima – Uloga čovjeka u povijesti spasenja (3. 1-13)

Prošle smo se nedjelje podsjetili da Evanđelje nije ‘palo s neba’ već se utjelovilo u čovjeku Isusu. Židovu, koji je srušio pregradu razdvojnicu i u svom tijelu ubio neprijateljstvo. To nam također ukazuje na Božji način djelovanja u ovome svijetu. U raspravama, u kojima se jedna strana poziva na autoritet Pisma, zna se čuti: ‘Pa što ako piše, to su ljudi pisali!’ Continue reading “Efežanima – Uloga čovjeka u povijesti spasenja (3. 1-13)”

Efežanima – Novi narod (2. 11-22)

Evanđelje Isusa Krista dolazi u sasvim židovskom kontekstu i iz njega izvire. Isus je Židov, kultura je židovska, religija je židovska. Prvo i krucijalno pitanje koje se postavilo pred Crkvu koja je nastala na temelju Isusova propovijedanja i službe nije bilo pitanje njegove osobe (to su kasnija stoljeća) već: što s poganima? Kako se oni uklapaju u priču? Continue reading “Efežanima – Novi narod (2. 11-22)”

Efeženima – Spasenje – dar milosti

Pred nama se nalazi predložak drame povijesti svemira u deset redaka. Kako je ispričana?

Likovi: mrtvaci / milosrdni Bog; sile protivne Bogu (Knez) / Krist
Mjesto radnje: groblje /  nebo
Vrijeme radnje: od Adama do Krista / budući vijek (novo Božje stvorenje)
Radnja: Milosrdni Bog se ne miri sa smrću svog ljubljenog bića, već čini sve kako bi potpuno bespomoćnog čovjeka priveo u život budućeg vijeka. Continue reading “Efeženima – Spasenje – dar milosti”

Efežanima – Pavlove molitve

1. molitva: 1. 15 – 23 i 2. molitva: 3. 14 – 19

Naše su molitve često dugačka lista osobnih želja i potreba. Ponekad uključimo i druge. Ali najčešće se radi o materijalnim i zdravstvenim potrebama. Pavao, usput rečeno, nije molio za zdravlje Efežana, već ih je liječio (vidi Djela 19). Za što pak on moli? Prvo, valja zamijetiti da su molitve utemeljene na: Continue reading “Efežanima – Pavlove molitve”

Efežanima – ‘u Kristu’ (nastavak)

5. izobilje milosti (sredstvo i dar). Sve što smo od Boga u Krist dobili je rezultat činjenice da je Bog, milostivi Bog. I ne samo da su nam po milosti oprošteni grijesi, već je ta milost ‘preobilno u nas ulivena’. Ne znači li to da bi se baš po milosrdnom odnosu koji imamo ili nemamo prema bližnjima, moglo prepoznati jesmo li Kristovi ili nismo? Nije li to baš to mjerilo po kojemu se prepoznajemo njegovima? Continue reading “Efežanima – ‘u Kristu’ (nastavak)”